Josip Broz Tito

Vse ostale teme, ki vam padejo na pamet.
No saj sam naslov pove vse.

Moderators: TomDar, jang, Corto, Tornado, Mioke

User avatar
ninel
Posts: 6346
Joined: 19.04.2006 19:14:19
Location: Beograd

Re: Josip Broz Tito

Post by ninel »

Hollywoodske zvezde o Titu:

http://www.express.hr/drustvo/otkrivamo ... e=Telegram#

Image
Tito, Richard Burton in Jovanka na snemanju Sutjeske.
User avatar
ninel
Posts: 6346
Joined: 19.04.2006 19:14:19
Location: Beograd

Re: Josip Broz Tito

Post by ninel »

Zakaj je v glavnem mestu Mehike Titov spomenik, v glavnem mestu Slovenije pa ne?

Image
User avatar
Gusar
Posts: 2299
Joined: 19.10.2006 0:07:01
Location: Ptuj

Re: Josip Broz Tito

Post by Gusar »

Mogoče zato,ker Mehikanci nimajo svojega Roga in Teharja :twisted:
GOTOF JE!
User avatar
ninel
Posts: 6346
Joined: 19.04.2006 19:14:19
Location: Beograd

Re: Josip Broz Tito

Post by ninel »

V Kumrovcu so bili najštevilčnejši Titovi privrženci iz Slovenije:

http://www.primorske.si/2015/05/23/V-Ku ... ovi-privrz
User avatar
ninel
Posts: 6346
Joined: 19.04.2006 19:14:19
Location: Beograd

Re: Josip Broz Tito

Post by ninel »

Saša Broz: Moj djed Tito nosio je Bosnu u srcu

Image


Rediteljka Saša Broz, unuka Josipa Broza Tita, prošle sedmice izazvala je regionalnu pažnju zanimljivom paralelom između svog slavnog djeda i današnjih političara,
istakavši da doživotni predsjednik Jugoslavije, "najveći sin naših naroda i narodnosti", nije bio materijalista kao današnji vladari života i smrti na ovim prostorima.

O svojoj izjavi, svom slavnom djedu, Jugoslaviji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, kao i svojim planovima, ekskluzivno govori za "Dnevni avaz".

- U kojim slikama upoređujete današnje političare s ovih prostora i ličnost Josipa Broza Tita kada kažete da Tito nije bio materijalista kao današnji vladari?

Nisam rekla ništa što već odavno nije poznato. Dobro je da se ljudi svako toliko podsjete da je ova zemlja iznjedrila i neke poštene državnike. Ne pratim toliko
političku situaciju u BiH, ali u Hrvatskoj mnogi političari koriste svoje političke pozicije za stvaranje osobnog profita. Njihove karijere sve su kraće, pa smo tako
svjedoci da nam premijeri, župani i gradonačelnici sa svojih političkih pozicija idu ravnu u zatvor. Svaki drugi komentar o poštenju nekih političara koji su bili
izvršna vlast u Hrvatskoj, složit ćete se, suvišan je.

Vremena su se promijenila. Danas je i globalno vrlo malo političara karizmatika koji mogu pokrenuti mase. Ponosna sam što je djed bio jedan od najvećih i što
njegovo naslijeđe ne mjerim materijalnim bogatstvom nego bogatstvom duha i načinom na koji je sudjelovao u mom odgoju i odrastanju.

To je jedina ostavština koju priznajem. A što se tiče usporedbe današnjih političara s mojim djedom, nju doista ne radim. Tu vrstu procjene najpoštenije je ostaviti
ljudima koji su živjeli u vrijeme kada je moj pokojni djed bio predsjednik i danas.

- Je li Vaš djed Tito imao bojazni da će Jugoslavija tako krvavo završiti, kao što jeste, i kako Vi danas gledate na prostor države koju je Tito stvarao?

Politika me zanima samo na razini na kojoj utječe na život meni bliskih osoba i mene osobno. U tom smislu, ne znam kakav stav bi imao pokojni djed vezano uz
način na koji se raspala Jugoslavija. Mislim da bi mnogo pametnije bilo "posjesti za stol" upravo one koji su odgovorni za raspad Jugoslavije i pitati ih da li bi, da su
mogli, postupili drugačije, mudrije i našli rješenje za mirni razlaz.

To je, doista, pitanje za one koji su krivi što je od jedne velike, jake i države sa svjetskim ugledom ostalo tek zgarište. Ovako rascjepkani i pokradeni sada se opet,
htjeli - ne htjeli, spajamo u Evropskoj uniji (EU). Nažalost, tek kao sluge "velikog gospodara". Očito ništa bolje nismo ni zaslužili.

- Svako malo neko se javi s pitanjem je li moguća neka nova Jugoslavija? Bude tu i političkih inicijativa. Istina, ima i onih koji, gledajući kroz kulturu i život, tvrde da je
Jugoslavija danas življa više nego dok je stvarno postojala.

Ono što je moj djed napravio pripada i treba ostati dio naše povijesti, ali ne one koje ćemo se stidjeti, već one na koju ćemo biti ponosni. Svaka politika ima dvije
medalje, ali mislim da je država u kojoj smo živjeli i politika koju je zagovarao moj djed bila ona koja je, kao prvo, osigurala dugo razdoblje mira u jednoj velikoj državi
punoj različitosti.

Ljudi su bili socijalno zaštićeni, većina je imala posao, svoje stanove, besplatno školovanje, zdravstvo... I premda su bili možda siromašniji nego danas, imali su nadu.
Život bez nade je životarenje. Ne znam baš pojasniti od kuda i danas ta kontinuirana popularnost djeda po svim osnovama, i to ne samo kod ljudi koji su bili dio tog
vremena nego i kod mlađeg naraštaja. Ja sam ga uvijek gledala kao djeda, a ne kao političara.

- Vaš djed često je dolazio u Bosnu. Šta je mislio o Bosni, kako je na nju gledao? Sjećate li se nečega u vezi sa BiH i njegovim posjetima ovamo?

Bila sam vrlo mala kad je djed umro, imala sam nepunih dvanaest godina i kao dijete nisam s njim vodila razgovore koji bi dali odgovor na vaše pitanje. No, iz razgovora
sa svojim ocem i nekim suradnicima djeda znam da mu je Bosna bila u srcu i da je doista bio iznimno senzibiliziran za vaš divan narod. BiH je prekrasna zemlja, koja je
u ovom ratu bespoštedno nastradala i natopila se krvlju. Te strahote ostavile su dubok trag. Posao me doveo prije nekoliko godina u Bosnu, gdje sam se i sama uvjerila
da su ljudi vrlo snažni duhom te i dalje prepuni humora i nevjerojatno topli.

- Kako vidite budućnost kulture na ovim prostorima? U BiH imamo polagano odumiranje kulturnih institucija, a pojeftinjenje i šund prisutni su u skoro svim segmentima.

Ista je situacija i u Hrvatskoj. Galopirajući konzumerizam ostavlja trag u svakom segmentu života. Voljela bih da se i mi, kao mnoge zemlje u Europi, borimo protiv toga.
Jedini način je konkretnije i veće ulaganje u kulturu. Umjesto da se smanjuju sredstva u kulturnom proračunu, trebala bi se povećavati. Novci se troše na pogrešan način.
I dalje je greška u koracima upravo ta činjenica. Nemojte misliti da nije bitno što o kulturi svoje države misle oni koji vode državu.

Također, smeta me što su naši intelektualci tako bezobrazno utihnuli. No, kao i većina stvari, sve počinje odgojem kod kuće. Jasno je da mladi vole biti "dio čopora", pa
će vaše dijete raditi isto što i susjedovo. Ali, činjenica da dijete odgajate tako da odlazi u teatar, na izložbe i na koncerte ili u konačnici da čita literaturu, ne isključuje
onaj prostor koji mu je potreban da se zabavi na drugačiji način. Na kraju, kultura se mora promišljati i lokalno i globalno. Kulturne manifestacije u nekoj lokalnoj
zajednici mogu pomoći i za njenu turističku afirmaciju, otvaranje novih radnih mjesta, a sve pod okriljem umjetnosti.

Za Hrvatsku danas ozbiljan problem predstavlja politika koja ne nudi izlaz iz gospodarsko-socijalne krize. Hrvatski vanjski dug iznosi rekordnih 108 posto BDP-a. Posljednji
izvještaji Evropske komisije kažu da je Hrvatska trenutačno jedina od novih članica EU koja će u 2014. godini imati pad BDP-a. Reforme ne funkcioniraju uopće ili se
presporo provode. To su stvari koje su mnogo opasnije od okupljanja nekih frustriranih desničara.

- Na kojim projektima trenutno radite? Svojevremeno ste režirali u BiH, a bili ste i na Pozorišnim igrama u Jajcu?

Trenutačno sam u pripremama za predstavu koju režiram u Gradskom kazalištu Trešnja, našem najvećem kazalištu za djecu. Obožavam raditi predstave za mlađu publiku.
Ovaj put to je adaptacija novele slavnog hrvatskog književnika Augusta Šenoe "Postolar i vrag". Također, iznimno se veselim i svojoj prvoj suradnji sa HNK iz Osijeka, gdje
ću režirati Turgenjeva.

Uz to, odnedavno sam imenovana i za članicu žirija „Europe for Festivals - Festivals for Europe“. To je nova međunarodna organizacija koja u jednom projektu okuplja sve
članice EU radi stvaranja velikog međunarodnog registra festivala. Imala sam dvije iznimno uspješne suradnje sa NP-om u Tuzli. Doista bih voljela režirati i u Sarajevu.
Nadam se da će mi se želja ispuniti.

- See more at: http://m.avaz.ba/clanak/137784/ekskluzi ... q0ncg.dpuf
User avatar
ninel
Posts: 6346
Joined: 19.04.2006 19:14:19
Location: Beograd

Re: Josip Broz Tito

Post by ninel »

Nedavno preminuli angleški igralec Christopher Lee je bil znan predvsem po vlogi Drakule,
manj znano pa je, da je bil med vojno kot zavezniški oficir v vrhovnem štabu pri Titu.
Intervju je bil narejen na predvečer državljanske vojne v Jugoslaviji.

Image

Image

Image
User avatar
ninel
Posts: 6346
Joined: 19.04.2006 19:14:19
Location: Beograd

Re: Josip Broz Tito

Post by ninel »

Zdravko Čolić

Image
User avatar
ninel
Posts: 6346
Joined: 19.04.2006 19:14:19
Location: Beograd

Re: Josip Broz Tito

Post by ninel »

PREDSTAVLJENA KNJIGA 'TITO': 'Prevladava divljački odnos prema Brozu: za Hrvate je bio hrvatožder i izrod,
a za Srbe ustaša'


http://www.jutarnji.hr/ivo-i-slavko-gol ... -/1367555/

Knjiga Ive i Slavka Goldsteina "Tito" predstavljena je u utorak navečer u Novinarskom domu u Zagrebu. O knjizi su govorili književni kritičar Ivan Lovrenović, novinar
Miljenko Jergović, povjesničari s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Hrvoje Klasić i Goran Hutinec te autori knjige Ivo i Slavko Goldstein.

Lovrenović je ocijenio kako knjiga nije samo biografija Josipa Broza Tita, nego i knjiga o hrvatskoj i povijesti južnoslavenskih naroda. Danas u javnosti prevladavaju
tri vrste odnosa prema Titu, rekao je Lovrenović razvrstavši ih kao titofobiju, titofiliju i titosenzacionalizam.

Ocijenio je kako u hrvatskom i srpskom narativu "prevladava divljački odnos prema Titu" te mu se ne priznaju nikakve vrijednosti niti zasluge. "Broz je za Hrvate
hrvatožder i izrod, a za Srbe ustaša", rekao je Lovrenović. Dodao je kako pak kod skupine koja nekritički podupre sve što je Tito radio prevladava stajalište da je on
najveći, najuspješniji i nepobjedivi sin "naših naroda".

Po Lovrenovićevim riječima, knjiga Ive i Slavka Goldsteina ne njeguje hagiografski i idolopoklonički stav prema Josipu Brozu, nego ga prikazuje u njegovim različitim
razdobljima života. Pritom je ocijenio kako autori u knjizi sustavno demistificiraju ulogu i djelo Josipa Broza Tita.

Profesor Filozofskoga fakulteta Hrvoje Klasić ustvrdio je da je Tito bio vizionar sa strategijom te je još od svoga djetinjstva bio hrabar čovjek. Imao je osjećaj za
'tajming', rekao je ustvrdivši kako mu je najveća mana bila ta što je bio tašt.

Smatra kako su Goldsteini napisali "knjigu dijaloga" jer u njoj polemiziraju i sami sa sobom. Ističući Brozove vrline, Klasić je ustvrdio da je Jugoslavija 60-ih godina 20.
stoljeća bila na trećem mjestu u svijetu po broju studenata po glavi stanovnika. "Daj nam Bože svima u regiji što više političara kao što je bio Tito", rekao je Klasić.

Hutinec je ocijenio kako je Broz postigao veliki uspjeh jer je iz, kako je rekao, neugledna roda i područja, uspio učiniti to što je napravio svojim životom i popeti se
tako visoko u politici. "Knjiga je tek prvi korak da bi se racionalno moglo govoriti o Titu", rekao je Hutinec.

Po Jergovićevim riječima, knjiga je kronika o Jugoslaviji ispričana na jedinstven i uzbudljiv način. Ona predstavlja svojevrsni "viteški pledoaje" za vrijeme koje je
stalo 1941., 1945., napomenuo je Jergović dodavši kako "treba konačno osloboditi vrijeme da krene".

Suator knjige Ivo Goldstein je ocijenio kako knjiga nije ni za niti protiv Josipa Broza Tita. "U njoj smo prikazali i dobre i loše Titove strane", rekao je dodavši kako su
on i otac knjigu pisali sa strašću jer je ona dio i njihovih biografija.

Ustvrdio je i da je Tito bio veliki vojskovođa Drugoga svjetskog rata.

Predstavljanju knjige Ive i Slavka Goldsteina "Tito", uz ostale, nazočili su i bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, bivši ministar vanjskih poslova bivše
SFRJ Budimir Lončar, predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj Milorad Pupovac, episkop Srpske pravoslavne crkve i mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić.

Knjigu je objavio zagrebački nakladnik Profil.

Povjesničar Ivo Goldstein je veleposlanik Republike Hrvatske u Parizu, a njegov otac Slavko Goldstein je publicist, koji je objavio više knjiga, među kojima i knjigu
"1941: godina koja se vraća".
User avatar
Gusar
Posts: 2299
Joined: 19.10.2006 0:07:01
Location: Ptuj

Re: Josip Broz Tito

Post by Gusar »

Josip Broz-Tito je očitno še 35 let po svoji smrti vedno aktualen in sproži burne odzive, tako pozitivne kot negativne :o
GOTOF JE!
User avatar
ninel
Posts: 6346
Joined: 19.04.2006 19:14:19
Location: Beograd

Re: Josip Broz Tito

Post by ninel »

Der Spiegel o Titu in Jugoslaviji v času Informbiroja:
http://magazin.spiegel.de/EpubDelivery/ ... f/29194834

Prevod članka Titova odiseja:
http://www.casnik.si/index.php/2015/06/ ... odisejada/

“Jugoslavija – Titova odisejada”

Neki zadnji dan v tednu točno ob šestih zjutraj je v kasu jezdila krepka, rjavo porjavela moška postava, ki jo je spremljal ovčar, čez otok Brioni in čofotala v valovih Jadrana.
Približno šestdesetletnik, ki je pravkar prestal operacijo spodnjega dela trebuha, je Josip Broz Tito pustil izredno svojevrstno sled, s katero je pokazal veliko željo po življenju.

Nekaj časa se je igral s svojim psom “Tigrom” ob valovih, potem se je vrnil v svojo belo, lukseriozno vilo in, ne da bi pred tem že pozajtrkoval, si že postavil naloge, ki so mu bile
po volji: 16 milijonov siromakov, predvsem pa spraviti uporno Jugoslavijo v nek čas, katerega je sam označil kot “Ura velike nevarnosti”.

Popoldne so prišli: zunanji minister Edvard Kardelj (takrat 40 let star), notranji minister Aleksandar Ranković (takrat star 41 let) in šef generalštaba Kosta Popović (takrat star 42
let) s svojim adjutantom na Brijone. Tako se je odvijala dolga konferenca.

Aristokratinja Olga Ninčić, takrat stara 43 let, prijateljica in Titova tajnica, je najprej predstavila poročila iz Beograda. Glavna vsebina: roparski napadi romunske in albanske
patrulje na jugoslovanske in albanske kmete, streljanje, gospodarsko-ekonomske težave, stavka kmetov zaradi oddaje pridelkov.

Zaradi nepretrgano ponavljajočih se dogodkov in 850 000 bolgarskih, romunskih, madžarskih albanskih vojakov na jugoslovanski meji je imel Tito v času leta 1951 številne obiske
z Zahoda. Zaskrbljeni politiki in časnikarji so spraševali Tita in njegove vladne uslužbence, če bo zaradi tega vojna v Jugoslaviji. “Dvomim,” je rekel Tito enemu svojih občudovalcev,
laburističnemu uporniku Aneurinu Bevanu, “razen če bi slučajno med bojevanjem naleteli na Stalina.” Tito je izgledal zelo prepričan, da ga mož, ki ga je prej nagovoril s “Starim
očetom”, ne bi napadel.

Gostje so se peljali po deželi, da bi izkusili vzdušje in odnos v ljudstvu najhujšega in zraven ležečega sovražnika Sovjetov. Britanska križarka “Liverpool”, ki so jo zadnji teden
zasidrali v Splitu, je praznovala z 21 pozdravnimi streli in sprejela Tita z vsemi častmi. Bi lahko postala ta država resnično lojalen član v zahodnem obrambnem sistemu? Mnogi
Angloameričani so bili o tem trdno prepričani.

3. avgusta je Popović obiskal (večinoma so ga videli kot sproščenega civilista; hobi: surrealistično slikarstvo) washingtonsko obrambno ministrstvo z namenom, da bi sklenil vojaški
pakt ZDA-Jugoslavija. Trumanov posebni odposlanec Harriman je Titu pred bivšim kraljevim dvorcem na Bledu zagotovil, da bo Amerika posredovala, če bodo Jugoslavijo napadle
sosednje države. Ni potrebno, je po približno sedmih tednih v Moskvi pojasnjeval maršal Sokolowski, ki je bil tretji najvišji sovjetski uslužbenec ” da se bo jugoslovansko prebivalstvo
kmalu znebilo svojih zatiralcev.” Kakšne možnosti so za to?

Stari sosedje v kraju s 16 hišami – Kumrovcu pri Zagrebu – se spominjajo prvega upora malega Josipa Broza (rojenega 24. maja 1892): Ko mu je mama Marija, rojena Javorak, dala
dva dinarja za nakup Katekizma, si je za to raje kupil bonbone. Sledi njegovih mladostniških let ne moremo najti. Po uradni biografiji naj bi kot potujoči ključavničar prepotoval
Evropo in stopil kot ranjen avstrijski vojak v rusko ujetništvo. Drugi trdijo, naj bi – kot Stalin -vršil vlome v banke po napotkih Komunistične partije iz ozadja in si zaradi tega poiskal
zatočišče v tujini.

Na inštitutu Marxa-Lenina je leta 1920 ponovno opozoril nase. Tu se je v njegovem življenju kar trlo žensk, med njimi tudi energična Rusinja Anna Anamastoff. Drugače je bil
inteligenten, spreten učenec, nikdar pa partizan Broz ni pokazal resnosti, to je celo prikrival, je pa zaradi nje spravil svoje tovariše, ki so z njim študirali, na kolena. Teorija in
filozofija rdeče revolucije, ki jo je poudarja Russen, se mu je zdela nepomembna.

Že istega leta se je z ženo Ano in sinom Žarkom vrnil v novonastalo neuravnovešeno Jugoslavijo. Zaposlil se je kot mehanik in komunistični podtalni agitator, zaradi česar so ga
leta 1929 zajeli in ga obsodili na šest let zapora, kar je obsedel v Lepoglavi in Mariboru. Tukaj je spoznal svojega kasnejšega kamerada, glasnega zagovornika podjetništva, komaj
20-letnega fanta. To je bil mali, genialni Moša Pijade, danes glavni ideolog; poleg tega pa so v zaporu še bili – njegov današnji notranji minister in šef policije sproščen krojač
Aleksandar Ranković, zdajšnji namestnik ministra in minister za zunanje zadeve zadržan mladi učenec Kardelj, Črnogorec s skuštranimi lasmi na glavi Milovan Đilas, danes minister
za propagando; njegov sedanji delegat v Organizaciji združenih narodov, slabokrven vendar žilav Aleš Bebler.

Leta 1935 se je zaposlil kot agent na izpopolnjevalnem tečaju v Moskvi, uveljavil pa se je ob koncu leta 1936 kot tih organizator rdeče španske armade v Parizu. Njegova takratna
prijateljica se je imenovala Erika Böhlemann. Ko se je dvom razkril, da je v Parizu Tito v stiku z zahodnimi poročevalnimi agencijami, ga je Moskva leta 1937 poslala nazaj v
Jugoslavijo z nalogo, da ponovno spravi v delovanje 3500 demoraliziranih članov krčevite se KPJ (Komunistične partije Jugoslavije), ki je imela prepoved delovanja že od leta 1931.
Takrat je sprejel partizansko ime “Tito”.
Titova partija je zmagala več kot dovolj bojev. Kljub zmedi leta 1941 pa vse do danes je ohranil njeno čustveno močno, neideološko elastičnost. Vročekrvno so Titovi partizani izvajali
akcije, ko so trhlo militarno gospodo k udaru nagnjenih oficirjev kralja Petra sesuli nemški vojaki.

Najprej so tako sesuli pripadnike antinemškega odporniškega gibanja Draže Mihajlovića, da so le-ti morali najprej skleniti premirje z Italijani in Nemci, nato pa z istimi tudi
zavezništvo proti Titu. Nobenega dvoma ni, kdo je hotel videti Tita kot bodočega vladarja Jugoslavije.

Večino Nemcev je pomoril Tito – pri tem je dal Churchill odločilno podporo rdečim partizanom. Churchillov sin Randolph se je kot zavezniški oficir odrekel Titovemu vrhovnemu štabu.
Kraljeva Air Force je letela iz Barija, kasneje tudi z dalmatinskega otoka Vis in odvrgla Titovi bandi 175 000 uniform, 260 000 parov čevljev, za 100 milijonov strelov municije, 100 000
pušk, 50 000 lahkih MG’s, 1380 topov in ostalega materiala.

Stalin ni vedel, čemu se je to zgodilo. Svoje interese je imel pri Churchllu in Roosveltu (tudi neke prihodnje rusko-britanske interese pri postavljanju meje). Ni si mogel predstavljati,
da bi lahko na tak način bili ZDA in Velika Britanija pripravljeni na milost in nemilost prepustiti strateško jedrno državo Jugoslavijo svojim agentom. Nasprotno: vse njegove vizije o
Titu kažejo skrb, da bo po njegovem prepričanju nekompromisno vztrajanje Tita proti Mihajloviću in kralju Petru ustvarilo konflikte znotraj rusko-angleško-ameriške koalicije.

Po dolgem preganjanju je Stalin obljubil letalo s potrebnim materialom. Tega nikoli ni bilo. Namesto tega se je azilna politika kralja Petra dogovorila o izterjavi pošiljke s sporočilom:
obljubil je skorajšnjo prekinitev ognja Draži Mihajloviću.

Tito se ni več bremenil z direktivami Kremlja. Ravnal se je po Zahodu, ki mu je pomagal pridobiti na moči, energično pa je delal tudi na ustanovitvi svoje lastne neodvisne države.

Stalin je tako malo razumel Tita in odnose znotraj Jugoslavije, kot je Tito razumel Stalinove globalnopolitične načrte.

Po mnenju Moskve je Tito ravnal prehitro in nepremišljeno. Povzdigovanje Antifašističnega sveta za nacionalno osvoboditev (AVNOJ) v provizorično jugoslovansko vlado v novembru
1943 (dan združitve države) in prepoved kralju Petru po vrnitvi v Jugoslavijo kadarkoli – oboje je Moskva čutila in grajala kot “nož v hrbet”.

Zaradi obeh dogodkov se je Tito ves skesan vrnil k Stalinu.

25. maja 1944, ko je imel Tito 52 let, se je vsulo 700 presenečenih nemških pilotov s padali na široko dolino Drvar, ki je bila takrat glavna operacijska baza Tita. S svojo moderno
drznostjo je Dakota, ki je vzletela na Bariju pod poveljstvom Sovjeta ob krmilni ročici, pobrala začudenega vodjo partizanov ter z njim vred tudi prevajalko Olgo Ninčić in ovčarja
“Tigra” (nekega nemškega ujetnika- tako je Tito razlagal izvor živali) ter vse skupaj spravila na jadranski otok Vis. Tukaj se je Tito seznanil z načrtom Churchila, ki je predvidel
Balkansko invazijo. “Potem”, je Churchill zaupljivo razlagal, “bomo z vso rdečo kugo odpravili. ”

Brez slovesa je Tito izginil z otoka Visa in se nato znašel na prvi ukrajinski fronti maršala Tolbuhina blizu Dunaja. Čez šest mesecev je v Moskvi sklenil za 20-letno dobo pripravljen
prijateljski pakt s Sovjetsko zvezo. V tem je Tito videl kratek sporazum z Zahodom, kar je tudi bilo dobro za Kremelj, vendar zgolj kot spreten trik, s katerim je dosegel nabavo
materiala. Tito je branil svoje mnenje: saj so Jugoslavijo osvobodile sovjetske trupe in jo tudi zasedle.

Po tem so se tudi Sovjeti umikali presenetljivo zelo hitro.

Kmalu zatem sta začeli Jugoslavija in Sovjetska zveza živeti vsaka po svoje.”
User avatar
tilitili
STRIPOHOLIK
Posts: 6431
Joined: 26.02.2009 21:26:50
Location: zagorje ob savi

Re: Josip Broz Tito

Post by tilitili »

kak qurčev sfuqan prevod.....
WHOOOOA BIG FELLA; WHOOOA.
User avatar
ninel
Posts: 6346
Joined: 19.04.2006 19:14:19
Location: Beograd

Re: Josip Broz Tito

Post by ninel »

Intervju z legendarnim partizanskim komandantom Kočo Popovićem:

https://marjanhajnal.wordpress.com/2013 ... jko-beric/

Image
User avatar
ninel
Posts: 6346
Joined: 19.04.2006 19:14:19
Location: Beograd

Re: Josip Broz Tito

Post by ninel »

SAD bile spremne braniti Tita od Staljina nuklernim oružjem

Staljinov privatni rat sa Josipom Brozom Titom umalo nije prouzrokovao treći svjetski rat, navodi se u objavljenom dokumentu sa kojeg je američka Nacionalna
bezbjednosna agencija (NSA) skinula oznaku tajnosti, javila je Radio-televizija Srbije.

U dokumentu koji je nazvan "Izbjegavanje Armagedona", NSA navodi da je Staljin bio odlučan da po svaku cijenu uništi Tita i "njegov otpadnički komunistički režim".

Tito je povukao nekoliko poteza koji su razbjesneli Staljina, a kap koja je prelila čašu bio je Grčki problem i Titova pomoć (oko 10.000 "dobrovoljaca"), komunistima koji
su se borili u toj zemlji. Staljin je Titu poslao pismo kritikujući "Grčku liniju", smatrajući da komunisti u Grčkoj nemaju nikakve šanse zato što Atinu podržavaju Sjedinjene
Američke Države, "najmoćnija država na svijetu".

Pošto je Beograd odbio da popusti, Staljin je zahtjevao oštru kaznu. Osim izbacivanja iz Informbiroa, Sovjeti su započeli zajedljivu propagandu proglašavajući Tita i njegovu
vladu za "špijunske grupe", odane američkom i britanskom imperijalizmu. U Sovjetskom bloku počele su "čistke" Titovih saveznika, a najtemeljnije u Mađarskoj, prvoj liniji uz jugoslovensku granicu. Na taj način počeo je "obavještajni rat epskih proporcija" između Jugoslavije i Sovjetskog saveza.

I Tito je nastojao da oslobodi svoj režim prosovjetskih elemenata, te je počeo čišćenje partije, vojske i tajne policije poznat kao "lov na izdajice" koje je nazivao "ibeovci",
piše u dokumentu NSA, čiji autor i porijeklo nisu poznati ali stoji i napomena da iznjeta mišljenja nisu i službeni stav Agencije.

U dokumentu se, potom opisuje propagandni rat između dvije države i partije i navodi da je vojna akcija Staljina djelovala je kao realna opcija "pošto su subverzije i sabotaže
propale". To su potvrdili i izvori koji se pominju u dokumentu. Jedan od njih je i mađarski dezerter general Bela Kiralj. Prema njegovim riječima, Mađarska narodna armija
trebalo je da probije jugoslovensku odbranu u Vojvodini. To bi otvorilo vrata ka Beogradu koji je trebalo da zauzmu sovjetske oklopne trupe. Uništenje Jugoslavije je postalo
glavni razlog postojanja "armija satelita" (vojske Jugoslaviji susednih država tzv. Istočnog bloka), a propaganda u tim državama bila je izuzetno jaka.

Namjera mađarske vojske, kako je objasnio general-pukovnik Mihalj Farkaš, bila je da se suprotstavi "agresiji titoističkih bandita protiv svete teritorije naše socijalističke
otadžbine".Sovjeti su uskoro oformili specijalne borbene jedinice, uključujući i tri internacionalne brigade u Mađarskoj, Rumuniji i Bugarskoj, opasno preteći Beogradu.
Visoke položaje u tim jedinicama zauzimali su jugoslovenski emigranti, a pogranični incidenti postali su veoma učestali.

To je doprinjelo tome da se za sukob zainteresuje i Zapad. U avgustu 1950. godine procjene CIA bile su da bi jugoslovenska armija imala šanse protiv trupa Rumunije,
Mađarske i Bugarske. Međutim, prisustvo šest sovjetskih divizija u tim armijama, značilo bi poraz Jugoslavije. Otuda je CIA zaključila da jugoslovenski otpor zavisi od stepena
i brzine zapadne pomoći, a pojedini senatori su upozoravali da bi "sovjetski napad na Jugoslaviju lako mogao da predstavlja uvod u treći svjetski rat".

Kako bi spremile jugoslovensku vojsku za rat, Sjedinjene Države su stvorile šemu pomoći. U godini poslije invazije na Koreju, Vašington je obezbjedio 77,5 miliona dolara
pomoći za Beograd. Do sredine pedesetih godina, vojna pomoć je ukupno iznosila pola milijardi dolara. U junu 1951. godine, general Koča Popović je posjetio Vašington radi
zajedničkih vojnih planiranja. Na prvu loptu, pomoć Vašingtona Beogradu bila je neočekivana.

Prije razlaza sa Moskvom, radikalni režim u Beoradu bio je u zapadnim medijima ozačen kao sovjetski satelit broj jedan, a odnosi između Jugoslavije i SAD su bili napeti.
Ipak, zbog sovjetske prijetnje, stvari su se promjenile. U septembru 1951. godine obavještajna zajednica Sjedinjenih Država, već je označila Jugoslaviju kao vrijednu
i pouzdanu branu od Sovjetskog Saveza.

Specijalni CIA projekti razvoja za 24 mjeseca računali su na Jugoslaviju kao buduću NATO članicu, uz Grčku, Tursku i Španiju, što bi bilo glavno pojačanje alijansi za
eventualni rat protiv Sovjetskog bloka. Zaključeno je da je sovjetska invazija na Jugoslaviju veoma vjerovatna i da bi mogla uskoro da se ostvari. Iz NATO perspektive,
Jugoslavija je služila kao štit za ranjivu Italiju i Grčku.

Planovi su išli toliko daleko da je u septembru 1951. godine Vrhovna komanda saveznika u Evropi naredila da će Italija biti branjena na rijeci Soči, koja je velikim dijelom
bila na jugoslovenskoj teritoriji. Uprkos velikoj vojnoj pomoći koju je Zapad pružao Jugoslaviji, strah od sovjetske invazije rastao je u zemljama NATO. U februaru 1951.
godine britanski vojni vrh je objavio da će sovjetski napad na Jugoslaviju dovesti do trećeg svjetskog rata. I Vašington je smatrao da bi napad na Jugoslaviju mogao biti
uvod u globalni rat.

Pošto NATO nije bio u stanju da ostvari prednost kada je riječ o konvencionalnom naoružanju, opcija nuklearnog oružja često je bila spominjana. U nedeljama poslije invazije
Koreje, Vašington je prihvatio opciju da iskoristi nuklearno oružje kako bi odbranio Jugoslaviju. To bi svakako proizvelo i odgovor s druge strane i teško da bi bilo moguće izbeći "nuklearni rat".

Ipak, dugo očekivani sovjetski napad nikad se nije desio. Prema generalu Kiralju, završne pripreme za napad na Tita kulminirale su u toku američke invazije na Koreju.
Ali razvoj događaja na Korejskom poluostrvu je bio neočekivan za Sovjete. Moskva je rezonovala: Ako je Amerika uložila takav napor kako bi spasila Koreju, kako će se onda
angažovati da spase strateški važnog Tita?

Zbog toga je Staljinova spremnost da izazove svjetski rat, čak nuklearni rat, slabila, a planovi za invaziju su odloženi. Prema Kiraljevim rečima, američka jaka odbrana
Južne Koreje odvratila je Staljina od invazije. Pošto su planovi o invaziji stavljeni po strani, Staljin se ponovo vratio planovima za ubistvo Tita. U poslednji plan o Titovom
ubistvu bio je umiješan sovjetski ilegalac Josif Griguljevič, poznat kao "Maks", koji je bio zadužen za prvi neuspješan atentat na Trockog. Griguljevič je trebalo da ubije Tita
otrovnim gasom.

Prema Pavelu Sudoplatovu, ekspertu MGB-a, to je bilo veoma naivno i detinjasto. I nikada se nije dogodilo. MGB, preteča KGB-a, šalje 1. marta 1953. godine izvještaj Staljinu
u kome objašnjava da "Maks" nije poslat u Beograd. To bi mogao biti poslednji izvještaj koji je Staljin ikada pročitao, pošto je, narednog dana umro od moždanog udara.
Njegova opsesija Titom trajala je do poslednjeg trenutka.
User avatar
ninel
Posts: 6346
Joined: 19.04.2006 19:14:19
Location: Beograd

Re: Josip Broz Tito

Post by ninel »

Desanka Maksimović o Titu leta 1991:

Image

Žao mi je našeg Tita kako ga sad žale u krajevima gde je uz narod ratovao, gde mu je poklonjena ljubav i vera.
Ni o jednom vojskovođi i državniku, nijednom velikom čoveku, otkako je sveta, nije toliko pesama ispevano kao
o drugu Titu. Opevao je i narod i niz naših pesnika njegovu dobrotu, hrabrost i mudrost. Osobito su pesme ispevane
u narodu nežne, pune ljubavi i divljenja. A niko bolje od naroda ne može da oseti vrednost nekog čoveka i nekog
podviga. Narod je za njim, u vreme naše borbe za oslobođenje, pošao listom kao što se u drevna vremena išlo za
osnivačima religija. Pored naroda i pesnika, deca i omladina osećaju sad najiskreniji, najdublji bol – kud ćeš veće
slave i većeg priznanja.
User avatar
ninel
Posts: 6346
Joined: 19.04.2006 19:14:19
Location: Beograd

Re: Josip Broz Tito

Post by ninel »

Oliver Stoun: Tito je heroj naše istorije, Hilari Klinton je glupa

http://www.naslovi.net/2013-05-28/pravd ... pa/5814958

Trostrurki oskarovac, poznati holivudski reditelj i scenarista Oliver Stoun izjavio je da se sve više divi nekadašnjem doživotnom predsedniku SFRJ Josipu Brozu Titu
koga smatra herojem naše istorije, jer je on, kako kaže, predstavljao “treći pravac” između komunizma i kapitalizma.

Stoun kaže da Sjedinjene Američke Države (SAD) Titu nisu pridavale mnogo pažnje.

“Nismo dovoljno dobro prepoznali raskol između Jugoslavije i Sovjeta, nismo prepoznali snagu neutralnosti”, naveo je Stoun prisetivši se 1955. godine i konferencije
u Bandungu gde su bili još Sukarno, Naser i Nehru.

“Tito je bio izuzetno značajna ličnost… I bilo je zanimljivo gledati ga kako pregovara između dva sveta”, kazao je Stoun u intervjuu za katarsku televizijsku mrežu
“Aldžazira Balkans”.

Stoun kaže da jedino Tita SAD nisu “skinule s vlasti”, a da sve druge jesu, jer Amerika ne voli neutralnost.

Tito je bio div

“Sve više se divim Titu. Očito je da su se stvari u Jugoslaviji počele raspadati nakon njegove smrti”, naveo je Stoun.

Ovaj vijetnamski veteran i čest kritičar američke politike kaže da je razočaran u aktuelnog predsednika SAD Baraka Obamu, a bivšu državnu sekretarku Hilari Klinton
smatra “osornom i glupom”.

On ne krije da „veoma žali“ za nedavno preminulim venecuelanskim predsednikom Ugom Čavesom.

“Obama je pogrešio kada je 2008. godine pozvao da se okrenemo budućnosti, umesto prošlošti. Prvo morate raščistiti s prošlošću. Trebalo je i Obama da se osvrne na
prošlost umesto što je samo nastavio doba terora, umesto da ga je ostavio iza nas”, kaže Stoun.

Upitan da li je razočaran zbog toga, Stoun je rekao da jeste, ali u Obamu, a ne u budućnost.

Za SAD kaže da su prejake i da upravo zato uvek ističe značaj regionalne ravnoteže poput Kine, Rusije, Turske, Brazila Venecuele…

Zato, kako kaže, ne podnosi Klintonovu, jer izjavila da su SAD napravile odličan posao vodeći svet, pošto nakon Drugog svetskog rata nije bilo novih svetskih ratova.

“Eto, to je rekla. Ona je osorna i glupa. Uopšte nema svest da je Amerika imperija i da je svaka imperija imala svoj kraj… Hilari Klinton veruje da su atomske bombe
najbolji način za kontrolu sveta”, naveo je Stoun.

Govoreći o Čavesu, Stoun kaže da je bio “veliki čovek”, koji nedostaje svima koji su ga poznavali.

Čavesova smrt je, prema njegovim rečima, gubitak za svet i da činjenica da su ga toliko mrzeli govori da je, ipak, nešto značio.

“To je bio jedan izvanredan duh, njegova smrt je veliki gubitak za svet. Bio je velika ličnost za Latinsku Ameriku. Bio je nezavisan od SAD… Suprotstavio nam se i nije
se plašio pretnji… U srcu je bio vojnik”, objašnjava je Stoun.

On poručuje da umetnici moraju preispitivati sistem, jer on često zna biti tiranski i to na “perfidan način”, dok SAD to, kako kaže, radi „prefinjeno“.

“Moje stoleće i moj život su me naučili o zlupotrebama moći i o prevelikoj moći…”, kaže Stoun i podseća da je on svedočio svemu što su SAD radile širom sveta.

Njegov je posao, dodaje, da to prenese, a to nije lagan zadatak. Stoga, kako navodi, njegovi filmovi bivaju unapred kritikovani pre no što su viđeni. Svejedno, on
obećava da će nastaviti da pravi takve filmove, a ako ne bude mogao praviće, kaže, dokumentarce, a ako ni to ne bude mogao – pisaće.

Govoreći o Evropi, Stoun kaže da je ona amerikanizovana. Evrozonu poredi sa Volstritom.

“Kažu da ne smeju dozvoliti da Grčka i Španija propadnu. Koncept propadanja je takav da jednom kad počnete govoriti o propadanju, ono postaje neizbežno. I Nemačka
će propasti, a potom će nastupiti golema kriza… Ništa nije dovoljno veliko da ne bi moglo propasti. Ništa”, rekao je Stoun i dodao da se “zato nemojte toliko širiti, kako
ne biste propali”.
Post Reply