Pa še en tekst za lahko noč
RETRO ALBUMI SA SLIČICAMA
piše_mihailo vukićević
Sigurno ste nekad bili mali i sigurno ste u to (ne)davno vreme sakupljali sličice i lepili ih u albume. Jeste li ih sačuvali?
Ako krenem od kraja, sinonim za albume sa sličicama danas je izdavačka kuća Panini iz Modene. Sve ozbiljne podele albuma vrše se u odnosu na Panini. Panini je orijentir, pa albumi jesu ili nisu Panini, pojavili su se pre ili posle Paninija... A produkcija je i kvantitativno i kvalitativno ogromna. Nema zemlje na svetu gde Žabari nisu pustili svoje Panini krake i nema oblasti koju nisu slikali, stavili na sličicu i napisali Figurine Panini. Tako je to od početka 70-ih, kada se sve promenilo i kada je onaj Panini rešio da napravi rez, modernizuje i redizajnira album i pusti ga u promet. Rezultat(e) danas znamo...
Što se Paninija tiče, sve to ima da se vidi na mreži... Pa, juriš na mrežu!
Ali pre Paninija, šta je bilo pre Paninija?
Početkom 20. veka sličice i albumi nalazili su se u rukama gospode koja ih je sakupljala kupujući luksuzna pakovanja duvana ili čokolade. Kako su i duvan i čokolada bili slatko zadovoljstvo, što je industrija ovih proizvoda vrlo dobro znala da iskoristi, količina sličica, pre svega u Evropi, bila je ogromna. Sve je tada odisalo na predratni luksuz.
Pred Prvi i Drugi svetski rat velika Nemačka je prednjačila u proizvodnji ovih malih predmeta za razonodu gospode. U opticaj su puštane neverovatne količine sličica sa tekućom militarističkom i političkom tematikom. Bilo je, međutim, i onih apolitičnih, počev od motiva iz prirode, sportskih priredbi, slika filmskih i muzičkih zvezda, do reprodukcija umetničkih dela... Sve je pri tom bilo bazirano na visokim zahtevima estetike u svakom pogledu i u svakoj oblasti.
Osim Nemačke, i druge evropske zemlje su imale svoju produkciju. Bile su to Francuska, Italija, Belgija, Velika Britanija... Ipak, svi su kaskali za Nemačkom.
Pred Drugi svetski rat i Jugoslavija započinje svoje izdavačke poduhvate sledeći nemački uzor. Iako po obimu i kvalitetu nismo mogli da se poredimo sa nemačkim izdanjima, ipak smo imali visokokvalitetnu produkciju. O tome svedoče izuzetno retki sačuvani albumi, uglavnom sa portretima filmskih zvezda, kao i albumi preuzeti od velikih evropskih izdavača sa raznorodnom tematikom poput Čuda iz celog sveta (Zagreb, 1929), čiji je originalni izdavač Nestle. Čuda su bila deo serije od sedam svezaka, ali su kod nas, u Jugoslaviji, izdata samo prva dva. Kuriozitet je što je tekst pisan ćirilicom iako je reč o zagrebačkom izdanju.
Ne znam da li će nazivi izdavačkih kuća iz onog vremena nešto više reći, ali samo da ih pomenem: Mirim, Union, Šonda, Cigonja...
Novi početak jugoslovenskog izdavaštva albuma sa sličicama dogodio se u Titovoj Jugoslaviji.
Koncept je promenjen: sličice više niste mogli da dobijete uz duvan, a pogotovo ne uz čokoladu. One postaju zadovoljstvo po sebi. Tema im je pre svega bila fudbal, a onda i nauka, tehnika, razvoj i istorija civilizacije. Još ako u nekoj kolonijal radnji ili bakalnici nađete album...
Kad danas dođete u situaciju da prelistate popunjen album, pa još ako ste bar malo infantilni, sigurno će vas obradovati nešto što kao dete niste primetili. Jer tek sada možete da sagledate estetiku 50-ih, 60-ih, 70-ih i 80-ih godina, estetiku sličica i tekstova koji ih su vrlo često pratili. Dekadu izaberite sami, pa se prisećajte vašeg vremena, tihujte i estetizirajte do iznemoglosti.
Pravi bum dogodio se 1956. godine, kada je počela izdavačka aktivnost kuće Stožer iz Beograda. Da li je neko čuo za ovo ime? Počeli su sa Životinjskim carstvom i izdanjima za 1956. i 1957. godinu. Od 1958. ustupaju svoje izdanje Krašu iz Zagreba, koji je sličice za ovaj album prodavao sa i danas poznatom čokoladicom. Album iz serije Životinjsko carstvo ispunjava jedan od najbitnijih kriterijuma: istrajnost i tradicionalnost. Da li nam to nedostaje i u drugim oblastima?
Paralelno sa Životinjskim carstvom Stožer objavljuje albume Sport kroz vekove i Svet tehnike, sa instrukcijom mala enciklopedija u slikama navedenom sitnim slovima u naslovu.
Početkom 60-ih i druge kuće koje su se bavile proizvodnjom keksa i vafla kao što su Koestlin iz Bjelovara, Zvečevo iz Slavonske Požege, Zora iz Sarajeva i Nada Štark iz Zemuna objavljuju svoje albume sa sličicama. Danas, nažalost, jedino zagrebački Kraš objavljuje svake godine album sa sličicama.
Jedan od izvanrednih albuma iz ovog perioda je i Sportski mozaik. Izdavač Prosveta, Beograd. Osmišljen visokoprofesionalno u svakom pogledu. Uz 250 rukom crtanih i retuširanih sličica u boji, sa maestralnim pratećim tekstovima Ljubiše Vukadinovića, jednog od najvećih sportskih novinara Jugoslavije. (Z)načiiii... 250 kratkih tekstova - izvanrednih minijatura posvećenih svakoj maloj slici. (Digresija: kad budem ministar i prosvete, i obrazovanja, i kulture, naložiću (sve i svima kojima budem hteo) da deca na fiskulturi naglas čitaju tekstove iz ovog albuma. I da nauče da čitaju i da se, bar na ovaj način, bave fiskulturom.)
Popis svih objavljenih albuma, naravno, ne postoji, jer to, osim dece iz onog vremena i velike dece iz ovog, nikog nije zanimalo.
Pored ovih zvaničnih i veoma respektabilnih izdanja iz sredine prošlog veka, bilo je u to doba i velikih zaljubljenika u ovaj sport. Ti su sve radili sami, tzv. samizdat.
Zato hoću da vam skrenem pažnju na neke bisere.
Takođe 50-ih godina prošlog veka, tačnije 1957, izdavač iz Stare Pazove izdaje album sa sličicama Robina Huda. Mali format, 96 sličica, crtež pristojan, štampa u duhu tog vremena. Ali čovek je rešio da u doba revolucionarnog zanosa FNRJ objavi album sa sličicama, doduše sa UK revolucionarom. Zašto? Kome? Pa zato što je on sam revolucionaran! Ko? Zove se (nadam se još uvek) Svanimir M. Dimić.
Još nekoliko bisera...
Još dva izdavača iz Stare Pazove izdaju albume Snežana, Tehnička dostignuća i možda još neke, ali o njima se ne zna ništa (ili neko ipak zna?), iako ima indicija da su ambicije u ovom izdavačkom pravcu postojale.
Pored relativno konvencionalnih albuma po sadržini, u vreme procvata jugoslovenskog socijalizma bilo je albuma sa partizanskom revolucionarnom tematikom: Spomenici revolucije, Spomen album narodnih heroja Jugoslavije, Doba heroja, Narodni heroji Jugoslavije. Ni albumi ni sličice nisu bili posebno interesantni, jer su bili prostiji od drugih albuma koji bili atraktivni sami po sebi. Danas ti revolucionarni albumi imaju posebnu vrednost jer se retko nalaze, a posebno ako su kompletno popunjeni.
Sve ovo sam hteo da ispričam zbog Bate Stojkovića i radi brige za bogatstvo ovog naroda, jer ipak mislim neko mora da se stara o bogatstvu ovog naroda.
Nemojte misliti da je to sve. Nisam vam pričao o mnogim drugim albumima koji su objavljeni kao jedini izdavački poduhvat nekih znanih i neznanih izdavača. A posebno nisam rekao ništa o albumima koji su se pojavili poslednjih desetak-petnaest godina i kojih ima, naravno, jako puno.
Eto... Želeo bih da modernoj tehnologiji, uz vašu pomoć, prikupim i ponudim stare sličice i njihove albume i to stavim u trajno vizuelno pamćenje. Zato vas molim da mi javite ako imate ove albume - kamenčiće za mozaik sa albumima od početka ili bar od sredine prošlog veka naovamo. Možda od toga nešto prikupimo, zabeležimo i to sačuvamo.
© Kvart Magazin 2010
--------
-----------------------------------------------------------------------------------------
Popis svih objavljenih albuma, naravno, ne postoji, jer to, osim dece iz onog vremena i velike dece iz ovog, nikog nije zanimalo.
Krasno bi bilo združiti moči med zbiratelji, ter prispevati k popisu vseh albumov na področju bivše države.
....