Page 33 of 65

Re: O stripih v naših medijih....

Posted: 28.11.2014 2:53:06
by BuDi
An artist named Miki became Slovenia’s Disney

http://www.rtvslo.si/news-in-english/sl ... ney/351248

21. November 2014 ob 06:35
Ljubljana - MMC RTV SLO

Miklavž “Miki” Muster, born in 1925, became one of Slovenia’s most beloved cartoonists and animators. It all began when he first saw the animated classic Snow White. He fell in love with the beauty of the film and began to dream of one day becoming a Disney animator.

Muster graduated from the Academy of Fine Arts in Ljubljana with a degree in sculpture. His childhood dream, however, still pushed him in a different direction, and he was as determined as ever to pursue a career in cartooning and animation. Unfortunately for him, the Communist government of the time frowned upon such “trivial” art. Immediately after the war, socialist realism was the only approved art form, and even after the Tito-Stalin split, anything seen as too “American” was declared undesirable.

Because his proposed comics were rejected, Muster turned to book illustrations. After his lively, inventive drawings were embraced by children, a forward-thinking editor of a major Slovenian newspaper finally gave Muster the opportunity to draw a daily comic strip. “The Adventures of Trdonja, Zvitorepec, and Lakotnik,” featured a wise turtle, a plucky fox, and a kind but simple-minded wolf. The strip was an immediate success, capturing the imagination of children and teenagers across Slovenia, and remained a mainstay of Slovenian newspapers – and eventually book collections -- for decades. Many of his artist colleagues were less enthusiastic, however, and continued to criticize Muster’ anthropomorphic characters for being too “American” and “Disneyesque.”

Despite the lack of official recognition, Muster emerged as a leading Slovenian cartoonist. In the 1960s, he moved to animation and produced a number of legendary commercials for Slovenian television. Still, he realized that the Slovenian market was far too limited for a versatile animator, and in 1973, he decided to pursue his dream in West Germany.

There, Muster became a freelance animator working with the Bavaria Film studio in Munich. Over the course of almost two decades, he went on to create dozens of animated cartoons, famously doing almost all of the work himself - scripts, storyboards, direction, and animation. His education as a sculptor gave him a good sense of how animated characters move in three - dimensional space, and his animated shorts were met with an enthusiastic response. In addition to his own work, Muster also animated the characters developed by the Argentinian cartoonist Guillermo Mordillo, and became well-known in Germany for animated films featuring the German private detective Nick Knatterton.

After his retirement, Muster returned to Slovenia. In recent years, he began to receive the official recognition that had long been denied to him – he was even given the Silver Order by the Slovenian president. It was always the popularity of his work among ordinary people that gave Muster the most joy, however, and in this he found his greatest success: His characters are still loved by Slovenia’s young people and have become an indelible part of Slovenia’s popular culture.

Jaka Bartolj

Re: O stripih v naših medijih....

Posted: 28.11.2014 13:13:16
by wer
Od Finžgarja do Dostojevskega
Recenzija I.Sitarja v Pogledih:
http://www.pogledi.si/knjiga/od-finzgar ... tojevskega

Re: O stripih v naših medijih....

Posted: 02.12.2014 16:36:17
by ninel
Medena koža, vranji lasje

Pia Nikolič / 1. 12. 2014 - 13:00
http://radiostudent.si/kultura/striptiz ... anji-lasje

Jung-sik Jun se je rodil na obletnico jutrišnjega dne, 2. decembra 1965, v Seulu v Južni Koreji. Očeta ni nikoli poznal, tudi matere ne. Šest let kasneje se je sirotek preimenoval
v Junga Henina, kajti posvojila ga je družina iz Belgije. Avtor, ki nas je v preteklem tednu ob premieri animiranega filma Medena koža obiskal tudi Slovenijo, je ob tej priložnosti
na več krajih podpisoval tudi prvi del svojega istoimenskega stripa, ki je bil preveden v slovenščino. Ostalih dveh delov naj bi se nadejali v prihodnjem letu. V Franciji, kjer Jung
živi od leta 2003, pa so prvi del stripa, ki ga danes recenziramo, izdali že leta 2007.

Če povemo, da gre za zgodbo, narejeno po resničnih zgodnjih otroških trenutkih neke sirote, bomo pomislili na žalost, ujetost, ne-varnost ali kaj podobno negativnega. Če se
spomnimo samo na nekaj znanih sirot iz fikcije, kot so Beowulf, Harry Potter, David Copperfield in Tom Sawyer, vemo, da ne govorimo o veselih zgodbah. Pa vendar tu ne gre za to,
morda zato ker gre za resnično zgodbo. Zdi se, da je bilo njegovo otroštvo izjemno lahkotno, srečno in nič kaj pretresljivo. Kljub drugačnemu videzu, ki je bil tudi stvar posmeha
med sebičnimi in nesramnimi vrstniki, tega ne prikaže kot travmatično izkušnjo. Pri tem so mu pomagali njegovi sorejenci, pravzaprav kar 6 sorejencev, saj so kasneje posvojili še
eno korejsko siroto. Celo bičanje s strani staršev je dojeto skozi rožnata očala neverjetno pozitivnega Junga.

V stripu se soočimo z dečkom ob njegovem rojstvu. Sledimo mu tja do trinajstega leta starosti, do časa ponovnega odkrivanja samega sebe ob vrhuncu hormonske aktivnosti, kjer
namigujemo predvsem na spoznavanje spolnih organov in ozaveščanja njihovega delovanja. Na trenutke nas opis prehoda v najstniška leta spominja na Rothovo Portnoyevo tožbo.
Ne skopari s podrobnostmi spoznavanja samega sebe, pa naj bodo še tako družbeno nesprejemljive. Če jih naštejemo nekaj, se med njimi znajdejo poskus dotikanja dojke dekleta,
v katere družino so ga posvojili; učenje masturbacije s strani starejšega brata in še kaj bi se našlo.

Zaradi prej omenjenih očitnih dobrih odnosov med otroki, s katerimi je odraščal, se je Jung s težavami izjemno dobro spoprijemal. Z nasmehom na obrazu je sprejemal tako obisk
baletnih vaj, kot teroriziranje profesorja, da so mu le pustili rasti lase. Najgroznejši trenutek stripa je zavedanje, da bo postrižen skoraj na balin. Ne primerja se niti s trenutki
ljubosumja, ki ga prevzamejo ob zavedanju, da v družini ne bo edina korejska sirota.

Črno-bel strip, poln sivin, je narejen v precej realističnem, rahlo karikiranem slogu. Narativa nas pelje tudi do na trenutke precej lucidnih momentov, predvsem med protagonistovim
razmišljanjem in sanjarjenjem. Jung se je kot posvojenec srečal s precej očitnimi vprašanji o svojih prednikih in kulturi, iz katere je izhajal. Pripelje ga tudi do identitetne krize,
ko se v njem zbudi obsesija z Japonsko in ne domačo Korejo zgolj zaradi želje po pripadanju. Zakaj si ne bi moral pripadnosti izbrati sam?

Animiran celovečerec se bo še do sedmega decembra vrtel na platnu ljubljanskega Kinodvora. Tudi v njem je ganljiva zgodba prikazana podobno kot v stripu, vendar lahko pri filmu
komu umanjka intimen moment poglabljanja med platnice, kjer se s stripom sreča ena na ena. V stripu se namreč zdi lahkotnost še lahkotnejša in preprostost še bolj otroška. Čutna
zgodba nas zlahka spomni na norčije iz našega lastnega otroštva ali na otroke, ki nas vsakodnevno obdajajo. Zamaknjenost v mladostniški narcisoiden svet, ki se ne ozira na druge.
Pretanjenost otroške iznajdljive izmuzljivosti in pretiravanja so prisotne v grafičnem romanu, katerega prevod drugega dela že nestrpno pričakujemo.

Še ena razlika med stripom in animacijo so barve, ki v stripu niso prisotne in s tem ustvarjajo drugačno atmosfero. Čeprav verjamemo, da bi bila animacija manj gledljiva v črno-beli
izvedbi. Prav tako je medena barva bolj prisotna. V prvem delu jo omeni zgolj v kontekstu medenih las, ki jih imajo njegovi vrstniki v rejniški družini.

S čutno risbo je Jung ustvaril ganljivo in iskreno zgodbo o odraščanju, ki kljub pretresljivim dogodkom, ki smo jim priča, bralca objame s toplim občutkom močne volje spoprijemanja
z življenjskimi izzivi.

Re: O stripih v naših medijih....

Posted: 12.12.2014 18:44:47
by BuDi
Trenutni predsednik vlade je imel v maldisti bend z imenom Alan Ford. :shock:

Image

Re: O stripih v naših medijih....

Posted: 12.12.2014 19:00:22
by ninel
Tole bolj spada v temo Še pomnite, tovariši. :mrgreen:

Re: O stripih v naših medijih....

Posted: 13.12.2014 8:39:54
by risar_69
v današnjem Delu, na str. 14, Virus smeha je napadel mesto, Akinori Oiši gost Animateke in Stripburgerja- Ko strip pobegne izmed platnic in ilustracije oživijo.

Re: O stripih v naših medijih....

Posted: 13.12.2014 10:01:35
by tilitili
kje je pa ninelova recenzija boga? Eeeee Mikija Mustra?

Re: O stripih v naših medijih....

Posted: 13.12.2014 13:14:00
by ninel
V Pogledih :wink:

Re: O stripih v naših medijih....

Posted: 18.12.2014 9:56:39
by ninel
Pia Nikolič: MEDENA KOŽA, VRANJI LASJE

http://radiostudent.si/kultura/striptiz ... anji-lasje

Image

Re: O stripih v naših medijih....

Posted: 31.12.2014 13:10:56
by BuDi
Oddaja z Mikijem Mustrom na Radiu Slovenija
Storž: Miki Muster

STORŽ - Starejši v tretjem obdobju renesanse življenja - odkriva številne plasti življenja v zreli dobi - od družbenih pomenov in ekonomskih posledic staranja prebivalstva, aktivnosti starejših ljudi, njihove vključenosti v družbo, možnosti ponovne zaposlitve, medgeneracijskega sodelovanja do rekreativnih dejavnosti, izobraževanja za starejše, zdravstvenih težav in modrih nasvetov znanih Slovencev. Oddaja STORŽ sicer govori o starejših, namenjena pa je vsem, ki se sprašujejo o kakovosti življenja.
posnetek (če še ni bo v kratkem): http://radioprvi.rtvslo.si/prispevek/17935

Re: O stripih v naših medijih....

Posted: 02.01.2015 21:34:11
by tilitili
Velika Planina Šimnovec zgornja postaja nihalke - kako se obnašati na smučišču:

Image

Seveda Miki Muster.

Re: O stripih v naših medijih....

Posted: 02.01.2015 23:33:16
by Nobody
Na smučišču Vogel je enak plakat :wink:

Re: O stripih v naših medijih....

Posted: 03.01.2015 0:14:10
by BuDi
na straneh smučarske zveze je fajl za naprintat... če kdo hoče.

Re: O stripih v naših medijih....

Posted: 04.01.2015 16:38:19
by ninel
Šta se dešavalo na regionalnoj strip sceni u 2014.

http://www.hellycherry.com/2014/12/sta- ... strip.html

Godina se primiče kraju, starimo, rastemo, pametniji smo, ljepši, te naravno, i dalje čitamo stripove. Kaže većina duhovnih guru-a i alternativaca, a i uostalom medicinska struka
da baš nije poželjno gledati u prošlost, zamarati nepotrebno um prošlim radnjama, posebice ako se to ponavljanje vrši učestalo što izaziva neki oblik patologije. No eto, stigao je
kraj godine i valjda neće biti pretjerano štetno barem na trenutak se osvrnuti i pogledati kakvim zanimljivostima smo mogli prisustvovati kad je strip u pitanju.

Stripovska ponuda nije nikad bila bolja, tako da je ova godina logičan nastavak na prethodne. Cijeli niz izdavača isporučuje nam već tradicionalno kvalitetna stripovska izdanja i tu
se može naći ponešto za svačiji ukus. Od Bonelli klasičnih junaka, za staru gardu i novu publiku, do stripovskih romana (uvriježen je naziv i Grafička novela), Mange, stripovi Francusko
Belgijske škole, ili pak Underground i stripovi takozvane kontrakulture.

Uz tradicionalna tiskana, papirnata izdanja, tu su internet portali koji omogućavaju elektronsku objavu stripova. Odlična je to stvar mladim autorima kao prostor za prezentaciju
svojih radova, stavova, svog jedinstvenog umjetničkog i estetskog senzibiliteta. Jedna od takvih stranica je naravno i Helly Cherry, održavana i vođena isključivo zahvaljujući entuzijazmu
niza volontera koji daju nesebičan doprinus u promicanju kulture. Web stranica http://www.modestycomics.com mjesto je gdje već profilirani autori s ovih prostora bivaju predstavljeni širijoj
javnosti, s stripovima prevedenim na Engleski jezik. Svakako preporučam da ako već niste, posjetite stranicu. Istaknuo bih još vjerojatno najvažniju stranicu za strip na ovim prostorima http://www.stripovi.com , koja je treba se priznati u protekloj godini dobila pravu poplavu novim autorskim stripovskim radovima, koji se mogu vidjeti i pročitati, također, poneki mladi autor
može i predstaviti svoj rad. Stranica je ujedno i vrelo informacija o stripu, te mjesto s veoma živim i dinamičnim forumom.

Jedan, sad već tradicionalan događaj, 24 satno crtanje stripa, ponovno je oduševio, što kreatore stripova, što i stripovsku publiku. Ovogodišnja tema događaja je bila INVAZIJA, te je
bilo potrebno u 24 sata nacrtati strip od 24 stranice na tu temu. Posjećenost i odaziv stvaraoca stripova je bio najveći do sada, gotovo dvije stotine crtača je sudjelovalo s, čini mi se
tendencijom da bi taj broj u budućnosti mogao biti i veći. Sve ovogodišnje radove, kao i radove proteklih godina, moguće je vidjeti na službenoj stranici događaja http://www.24satnocrtanjestripa.com.

Strip festivali nisu novost na ovdašnjim prostorima, festivalska tradicija seže mnogo dalje u prošlost, te je jedna od zanimljivijih formi događanja koje okuplja autore stripa,
izdavače, kritičare te ono možda i najvažnije, strip publiku. Makarski Mafest ponovno je zaživio nakon jednogodišnje pauze, festival jedinstvene atmosfere i lokacije, festival
miljenik publike ovdašnjih prostora. Zagrebački CRŠ po prvi puta je organiziran u novom terminu održavanja, u proljetno vrijeme i to na novoj lokaciji Doma HDLU-a, popularnoj
Džamiji. Ova dva festival su ujedno i festivali koje sam osobno posjetio pa su stoga prvi i navedeni. Informaciju o ostalim regionalnim festivalima potražio sam kod jednog kolege
koji je čest gost na mnoštvu festivala i ujedno enciklopedija znanja kad je strip u pitanju. Moram priznati da sam bio ugodno iznenađen brojem ostalih festival. Tu su još dakle:
Balkanska smotra mladih strip autora, Leskovac; Beogradski sajam knjiga; Comic Art Fest, Bitola; Comic Book & Cartoon Fest, Prizren; GRRR - festival alternativnog stripa, Pančevo;
HSF -Hercegnovski strip festival; Nifest, Niš; Novo doba, festival nesvrstanog stripa, Beograd; Novosadski strip vikend; OHOHO - strip street festival, Zagreb; Pirot, grad stripa;
Salon stripa, Beograd; Salon stripa, Laktaši; Salon stripa, Veles; Strip konferencija, Kragujevac; Strip kolonija, Raška; Stripolis, festival stripa Zrenjanin; StripolisFest, Ljubljana.
Festivali koji su ovu godinu izostali: Dani stripa u Osjeku, Vinkovački, Rečki i Sarajevski festival.

Nekakav logičan zaključak bi bio da je strip živ, forma koja i dalje oduševljava ljude, što na subkulturalnoj razini, koja je vjerojatno dominantna, pa sve do opće kulture. Treba
reći da je strip, unazad nekoliko godina sve više zastupljen i na policama knjižnica, čime je dodatno približen publici, lako je dostupan širom pučanstvu, ali i zaljubljenicima koji
si nisu u stanju priuštiti poneka luksuzna skupa izdanja stripovskih klasika.

Za kraj bih naveo tri stripa koji su meni obilježili ovu stripovsku godinu, te naravno pozvao čitatelje da u komentarima navedu i svoje favorite kako bi iz subjektivnog diskursa se
približili više objektivnom, a to je moguće postići, smatram na taj način uzajamne suradnje i nadopunjavanjem informacijama i znanjem.

Stripovi koji su meni obilježili 2014. godinu su sljedeći:
Dječak autora Frana Petruše, biografska priča o košarkašu Draženu Petroviću
Čudaki ljubijo Drugače autora Iztoka Sitara, ljubavne priče ljudi na margini društva
Vučine – Urlak autorice Sonje Gašperov, narodna predaja o Morlacima s Biokova

Želim svima sretnu novu godinu i sretne blagdane!

Josip Stupić

Re: O stripih v naših medijih....

Posted: 09.01.2015 13:54:58
by BuDi

Kofetek v petek ... 4 minutni zelo kratki intervju z Mikijem Mustrom

http://ava.rtvslo.si/predvajaj/miki-mus ... 174313419/