11. MEDJUNARODNI SALON STRIPA BEOGRAD
SVEČANO OTVARANJE SALONA 2013/ DODELA NAGRADA
26.09.2013. 19:00, Velika sala SKC
Muzički hepening:
Perkusionistička radionica RITAM STUDENTSKOG GRADA
GOSTI SALONA:
Borivoj Dovniković – BORDO (Hrvatska), specijalni gost Salona
• Retrospektivna izložba radova: "Škilja, Ratko, Mendo, Čipko...", selektor izložbe: Veljko Krulčić, Zagreb
• RETROSPEKTIVA ANIMIRANIH FILMOVA - Predavanje (Andriana RUŽIĆ, Milano) / projekcija filmova
• Svetska premijera dugometražnog dokumentarnog filma o jednom od najdugovečnijih crtača stripa na svetu - scenario: Veljko Krulčić; režija: Bernardin Modrić; kamera: Robert Kalčić; montaža: Igor Modrić; muzika: Branko Gredelj; produkcija: Vedis, Zagreb, Hrvatska, 2013; producent: Veljko Krulčić; trajanje: 50 min,
• VEDIS, Zagreb, promocija izdanja
Borivoj Dovniković - Bordo je rođen 1930. u Osijeku. Odrastao je čitajući stripove iz „zlatnog doba“ američkog realističkog stripa, Diznijeve produkcije, ali i one koji su u to vreme nastajali iz pera beogradskih i zagrebačkih prvaka devete umetnosti. Nakon završetka rata, s nepunih petnaest godina, nudi osječkim redakcijama svoje stripove, koje su njihovi urednici i prihvatili. Upravo će jedan od Bordinih radova (Udarnik Ratko iz Glasa Slavonije) biti povod svemoćnom Agit-propu, organu Komunističke partije, da krajem 1945. sam medij stripa stavi na „popis zabranjenih stvari“, što je na snazi ostalo dugih pet godina.
U međuvremenu Dovniković završava gimnaziju i u jesen 1949. dolazi na studije, na Likovnu akademiju u Zagrebu. Pridružuje se ekipi humorističkog lista Kerempuh i uredniku Fadilu Hadžiću za koji crta brojne karikature i ilustracije. Uključuje se u pionirski podvig stvaranja prvog crtanog filma Veliki miting.
Nakon što se početkom pedesetih stripu ponovno upalilo „zeleno svetlo“, Bordine stripove nalazimo na stranicama Pionira, Horizontovog zabavnika, Kerempuha, Petka, Miki stripa, Plavog vjesnika, Vjesnika, Naše smotre... S podjednakom veštinom i uspehom crtao je stripove realističke figuracije i klasične naracije (Izgubljeni svijet, Emil i detektivi, Tragom izgubljenog krda, Afrička ogrlica, Pipo, Dječaci s Ionskih brodova, Slom ofanzive Braun), kao i karikaturalnog stila (Velika utakmica, Tri dabra, Ladonja na Divljem Zapadu...). U prvoj polovini šezdesetih godina, u Plavom vjesniku objavljuje stripove sa savremenom tematikom, uklopljene u domaće ambijente i s domaćim junacima (fudbalska trilogija, stripovi o doživljajima vozača kamiona na auto-stradi), te Mendu Mendovića – seriju prema popularnoj tv-emisiji, koja je prema sećanju tadašnjeg urednika „Plavca“ Nenada Briksija izazvala veliki interes čitalaca i rekordni tiraž lista.
Četrnaesta epizoda Mende Mendovića, objavljena početkom leta 1965. godine, označila je na duže vreme i njegovo opraštanje s „ljubavlju svog djetinjstva“ – zbog obaveza koje je imao kao vrhunsko ime zagrebačke škole animiranog filma, sa svetskom reputacijom. Nezavisno od toga, dvadesetogodišnje aktivno učešće u stvaranju izvornog domaćeg stripa visoke estetske i komunikacijske vrednosti, ali i u pozicioniranju Zagreba kao jednog od evropskih strip-središta toga vremena, razlozi su zbog kojih Dovnikoviću pripada važno mesto u celokupnoj istoriji jugoslovenskog stripa. Stoga, neverovatno zvuči da je Bordo do sada dobio samo jednu jedinu nagradu za strip. Ona mu je dodeljena od strane ljubljanskog Kluba devete umetnosti za realistički strip 1988. godine.
Bordo je prva osoba u celoj tadašnjoj Jugoslaviji koja je javno progovorila o zabrani stripa 1946. godine - u tekstu Juče, ili koliko sam voleo strip, objavljenom u trećem broju Pegaza (1974). Deset godina kasnije, bio je član stručnog žirija prvog Salona jugoslovenskog stripa u Vinkovcima. Predstavljen je u oba izdanja Svetske enciklopedije stripa (urednika Morisa Horna); o njegovom opusu ugledni italijanski teoretičar stripa Klaudio Bertijeri pisao je u časopisu Comics; svoje stripove izlagao je na međunarodnom festivalu stripa u Luki; učestvovao je na svim najvažnijim retrospektivnim i tematskim izložbama domaćeg stripa; zastupljen je u monografiji Hrvatski poslijeratni strip.
Nakon 1965. Bordo će se stripu vraćati povremeno, ali će se svakom novom ostvarenju posvetiti nadahnuto i maksimalno profesionalno. Za enigmatsku reviju Kviz crtaće seriju strip-anegdota, autor je stripova Blesan i tulipan (koji je, sticajem okolnosti, ostao neobjavljen) i Susreti treće vrste, remek-dela satiričnog i angažovanog stripa koji je osamdesetih izlazio u kulturnom dvonedeljniku Oko. Početkom sledeće decenije će u austrijskim novinama objavljivati dve serije strip-dosetki u jednom kaišu (Dingi i Piki, Frau Blau und ihr tier), da bi 1994. započeo saradnju s dečjim listom Bijela pčela iz Rijeke, u kome objavljuje komični strip Čipko i djed Filip. S obzirom da saradnja s Bijelom pčelom i dalje traje, jasno je da Borivoj Dovniković-Bordo još uvijek nije rekao zadnju reč kao stripaš.
Jean-Pierre PÉCAU (Francuska)
• SARADNJA SA SRPSKIM AUTORIMA: Željko PAHEK, Leonid PILIPOVIĆ, Boyan KOVAČEVIĆ, Tiberiu BEKA, Boban Savić GETO, Jovan UKROPINA, izložba radova srpskih autora / prezentacija gosta salona
Žan-Pjer PEKO je završio istoriju i radio je kao nastavnik istorije dve godine. Shvativši da je akademski sistem isuviše krut za njega, odlučio je da promeni kurs i pusti da ga mašta vodi. Srećom, sve to se dešava 1980. godine, kada rol-plej igre stižu u Francusku. On se tada odlučuje da započne saradnju sa kompanijom koja se bavi uvozom igara, na projektu Tamnice i zmajevi (Dungeons and Dragons). Istovremeno, kao član uredništva, učestvuje u izradi prvih brojeva časopisa Casus Belli. Nakon pet godina rada na prevodima, dizajnu, prvim francuskim rol-plej igrama (L'Ultime Épreuve / “Poslednji test”), kao i ratnim igrama (Les 7 Combattants, L'An Mil), dolazi na televiziju. Pisao je scenarije za serijale kao što je Le Lyonnais (“Lionac”). Konačno, ulazi u svet stripa, kroz scenario za Zentak, serijal koji je crtao Def, a od 1997. objavljuje Delkur.
Sledeće godine polaže temelje za serijal Arcanes (“Tajna istorija”) koji će se vremenom razviti u neobičan svet, sačinjen od tri velike priče, sa dvadeset strip albuma. To je epska priča o četvoro besmrtnih braće i sestara kojima je šaman na samrti u osvit preistorije poverio tarot karte od slonovače, obavezavši ih da ih nikad ne spoje. Tokom vremena, oni postaju deo epske borbe koja utiče i oblikuje istoriju zapadne civilizacije.
Pekoova ljubav za istoriju se očituje i u nekoliko stripova smeštenih u alternativno vreme, kao što su Empire (nakon osvajanja Osmanskog carstva, Napoleon kreće u pohod na Indiju), Le Grand Jeu (saveznici potpisuju separatni mir sa nacističkom Nemačkom) i Jour J (“Dan D”), nastao kroz saradnju sa Fredom Divalom i Fredom Blanšarom. Peko, međutim, ponekad koristi i istorijsku podlogu na konvencionalniji način, kao što je slučaj sa L'Or de France (“Zlato Francuske”), nastalim u saradnji sa istoričarem Denjem Lefevrom i crtačem Tiberijem. Objavlenja od strane kuće Lombard, to je grafička novela koja osvetljava malo poznate detalje iz Drugog svetskog rata.
Njegova adaptacija knjige Žaka Atalija Une Brève histoire de l'avenir (“Kratka istorija budućnosti”), koju je ilustrovao Damijan, dobila je nagradu Bob Moran u kategoriji Francuski strip 2009. godine.
Željko PAHEK
Ilustrator, strip crtač i scenarista, Pahek se uporedo bavi i karikaturom. Profesionalni rad započinje u Beogradu 1979. godine. Objavljivao je stripove za Heavy metal (SAD), Fluid Glacial, Delcourt, Glenat (Francuska), Elefterotipiju (Grcka), Eternauti (Italija), Schvermetal (Nemacka). Uradio je sledeće strip albume: Once upon a Time in the Future (1991, SAD/Holandija), Moby Dick (2005, Francuska/Španija), a u zemlji je objavio sledeće naslove Astroiđani (1986, reprint 2009), Legija nepromočivih (1987), Badi kukavica i druge priče (2001), Skrapulonska bebica (2007) i Avili! Avili! (2012). Od 1984. radi naslovne strane sf i fantazi knjiga za izdavačke kuće kao što su Prosveta-Kentaur, Polaris, Edition Nord, Tardis, Sirius B i Zagrebačka Naklada.
Leonid PILIPOVIĆ, alias Leo fon Punkerstein
Rođen je 1969. u Subotici. Diplomirao je na Fakultetu primenjenih umetnosti i dizajna u Beogradu. Stripom je počeo da se bavi još u osnovnoj i srednjoj školi. Prvi ozbiljni strip objavljen mu je u časopisu Mladost 1988. godine. Zajedno sa Darkom Kovačevićem-(Kowalsky), autor je kultnog strip kaiša What's New In Da Zoo? koji je izlazio u popularnom subotičkom Flash-u. Za francusku izdavačku kuću Guy Delcourt nacrtao je dve epizode serijala L’ Histoire Secrete scenariste Žan-Pjera Pekoa. Takođe, radio je na dve epizode serijala Le Grande Jeu istog scenariste. Uporedo, za Solej je završio epizodu serijala Ravermoon, scenariste Silvana Kordurijea. Učestovao je i u prvom albumu serijala Beskrvni. Ilustrovao je cd omote za albume muzičkih bendova Džukele, Goblini, Električni Orgazam, Partibrejkers, Iskon. Bio je gitarista Džukela (1992 – 2002) i Goblina (U magnovenju, 1995), a sa Partibrejkersima je učestvovao na projektu Iznad Istoka i Zapada.
Bojan KOVAČEVIĆ
Kovačević je rođen u Vojvodini, Srbija. Isprva je studirao pravo, ali se prebacio na stripove. Njegovi počeci usledili su 1989. godine, sa stripovima kao što su Nikoletina B., Frank Filter and Archybad objavljeni za domaće i strane izdavače i publikacije. Bio je kolorista za serijale Abraham Stone (Joe Kubert), Cobra, Cat-Claw (Bane Kerac) i Rubine (Dragan De Lazare). Između 2004. i 2007. bio je crtač serijala Arkana, koga je preuzeo od Rolana Pinjoa za Delkur (scenarista Žan-Pjer Peko). Potom se udružio sa piscem Danijelom Pikerom na serijalu Arktika, za istog izdavača. Potpisujući se jednostavno kao Boyan, preuzeo je Rubinu od de Lazara, uradivši epizode objavljene između 2004. i 2006. Tokom 2011, crtao je za Delkur deveti nastavak serijala Jour J (“Dan D”), Žan-Pjer Pekoa, Freda Blanšara i Freda Divala.
Tiberiu BEKA
Rođen je 1977. godine u Pančevu. Završio je školu za dizajn u Beogradu, a potom i Fakultet primenjenih umetnosti - Odsek za grafiku i ilustraciju u klasi profesora Rastka Ćirića, gde je diplomirao 2001. godine. Stripom se ozbiljnije bavi od 1993. godine kada polazi u školu stripa Đorđe Lobačev. Učestvovao je na mnogim izložbama u zemlji i inostranstvu. Godine 1997. u Leskovcu osvaja prvu nagradu za scenario, a naredne godine i prvu nagradu za ilustraciju. Stripove i ilustracije objavljivao je u Politikinom zabavniku, dečjem časopisu Pravoslavlje i drugari, Znaku Sagite i Strip Pressingu. Crtao je Tajnog agenta Izija u stripovima, video igricama i albumu samolepljivih sličica. Album Le Culte Des Tenebres po scenariju JF Di Giorgia izdaje za francuskog izdavača Nuclea2 2003. godine, a kasnije sledi serijal L’empire de la Raison koji je, po scenariju Đorđa Milosavljevića, objavljen u tri toma za Glenat. Radio je na serijalima New Harlem i Uchronia sa poznatim francuskim scenaristom Korbejranom. Za izdavačku kuću Lombard izdaje dva toma serijala Lo'r de France, prema scenarijima Žan-Pjer Pekoa i istoričara i novinara Denija Lefevra.
Boban Savić GETO
Rođen je 1972. godine. Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu završio je 1997, a magistarske studije 2000. godine na Fakultetu primenjenih umetnosti, kod mentora prof. Rastka Ćirića. Profesionalno se bavi ilustracijom od 1993, kao i koncept artom i umetničkom supervizijom u video i filmskoj produkciji. Radio je na serijalu L'histoire secrète (“Тajna istorija”) sa francuskim scenaristom Žan-Pjerom Pekoom (Jean-Pierre Pécau). Živi i radi u Beogradu.
Jovan UKROPINA
Rođen je 1980. godine u Beogradu. Završio je Višu školu likovnih i primenjenih umetnosti u Beogradu. Od 1992. godine član je radionice stripa Đorđe Lobačev. Sarađivao je sa scenaristom Markom Stojanovićem na više kratkih stripova sa kojim je osvojio nekoliko nagrada, među kojima su druga nagrada na strip konkursu u Nišu i prva nagrada Politikinog Zabavnika na konkursu SKC-a u Beogradu. Dobitnik je nagrade IBBY na 44. zlatnom peru Beograda i Grand Prix-a na medjunarodnim salonima stripa u Leskovcu i Beogradu. Objavljivao je svoje stripove u strip magazinima Strip Vilajet, Think Tank i Strip Pressing. Za časopis Blic Žena dugi niz godina realizuje strip „Nevena”. Za francuskog izdavača 12bis sa scenaristom Jean-Pierre Pécau-om uradio je strip album Là ou vivent les morts. Ilustrovao je knjige za brojne domaće izdavače.
(Portfolio: jovan-ukropina.deviantart.com/gallery)
MEĐUNARODNI PROGRAM
Hickory Saloon (Rumunija)
Evo o čemu je reč: Hickory Saloon (“Hikorijev Salun”) je prevashodno priča o vlasniku saluna Vilijemu Hikoriju, željnom novca, ali dobre duše, i njegovoj potrazi za zaradom na Divljem zapadu. Ona nije bez teškoća. Sputavaju je manipulativni i beskrupulozni propovednik Karmajkl, konfederalni odmetnici, razbojnici, plaćenici i... šimpanze iz svemira.
Projekat je još uvek u radnoj fazi, i u potrazi za izdavačem. Autori su se odlučili da ne budu strpljivi i da čekaju da se stvari same dese, već su krenuli da projekat direktno predstavljaju potencijalnim fanovima. baš kao što bi to i matori Hikori učinio.
Klaudiju Revnik, pisac. Ceo život je ljubitelj stripova, piše scenarije i bavi se novinarstvom, a povremeno postuje poruke o medijima i malo poznatim TV reklamama na svom blogu: seeponder.blogspot.com., ili odgovornije članke o neodgovornoj upotrebi opojnih sredstava. Njegovi kratki filmovi prikazivani su na Međunarodnom festivalu eksperimentalnog filma u Bukureštu, na filmskom festivalu slučajnog odabira u Estoniji, kao i na filmskom festivalu u Njuportu, Vels. Za njega govore da ima bolesnu maštu, što prihvata kao kompliment.
Dan Mikiju Dinesku, crtač. Objavljivao je svoje andergraund psihodelične stripovske radove u lokalnim časopisima Tataia, Carevasazica, The C. Word, Revista de Antrolopologie Urbana, kao i u međunarodnim, poput Seriba’s own Distorted Mirror. Sa Hikori Salunom ulazi u konvencionalniji vestern žanr, dodajući mu svoju ličnu notu. Kao muzičar, iskazuje sličnu crtu inventivnosti kao i u drugim sferama umetnosti, kroz muzičke projekte kao što su pank-džez Loungerie II, ili zvučno eksperimentalni sastavi Cotac, Michiu & Ilicevici. Njegov portfolio je dostupan na: hermit-mode-michiu.tumblr.com
Paul Paun, kolorista i pisac tekstova. Svestrani umetnik koji pokazuje oštar osećaj za nadrealno u mnogim umetničkim medijima, bez obzira da li je u pitanju strit-art, omoti za albume ili njegova serija majica u nastanku, koju ironično naziva Doliu (Buđenje). Iskazao je talenat za transformaciju urbanih konvencija i stvaranje nastranih likova, prevashodno kroz dizajn omota za albume britanskog elektro muzičara Montgomerija Klanka. Vidi više o njegovim izlivima kreativnosti na:
http://www.behance.net/PaunPaul
NAGRADE I PRIZNANJA SALONA STRIPA 2013:
Specijalno priznanje za doprinos srpskom stripu
Dobitnik:
Lazo SREDANOVIĆ
Lazo Sredanović je rođen 1939. godine u Nikšiću. Školu za primenjene umetnosti završio je 1960. godine u Herceg Novom. U Beogradu 1965. diplomira na Akademiji za primenjenu umetnost. Od rane mladosti pokazuje interesovanje za strip, karikaturu i ilustraciju. Prvi strip objavio je u svojoj četrnaestoj godini u dečijem listu Pioniri. Tokom studija radio je ilustracije i karikature za Ferijalac, list Ferijalnog saveza Jugoslavije. Tu je redovno objavljivao kaiševe stripa prema scenariju Petra Marša. Ilustrovao je veći broj slikovnica za decu.
Ideja o njegovom najpopularnijem stripu Dikan, stvorena je kroz konkurs pokrenut početkom 1969. godine, u Politikinom zabavniku. Ovo, kao i niz novina koje su značajno uticale na kvalitet i popularnost ovog časopisa, je u tom vremenu bila zasluga tadašnjeg glavnog urednika Nikole Lekića. Dikan se u Politikinom zabavniku prvi put pojavljuje u br. 903, 18. aprila 1969. godine sa epizodom Buzdovanske Igre. Prvi scenarista bio je Ninoslav Šibalić, a zatim su scenario pisali Nikola Lekić, Branislav Đurica, Milenko Maticki, Slobodan Ivkov i sam Sredanović.
Shodno socijalnim, kulturnim, ekonomskim i etničkim prilikama toga vremena, visoki i snažni Sloven Dikan, bio je zamišljen kao junak u kome bi se mogli ogledati svih šest naroda koji su sačinjavali bivšu domovinu. Njegova stalna pratnja je stric Vukoje koji shodno svojoj zrelijoj dobi savjetuje mladog sinovca usijane glave. Strip prati mnoštvo parodija na probleme i polemike savremenog društva. Vremenske odrednice dešavanja u stripu nisu ograničenem pa se Dikan i Vukoje pojavljuju kroz razne istorijske epohe, čak i u budućnosti, kao što je to u epizodi Dikan i pretnja sa Oriona.
Tiraž Dikana je sedamdesetih godina dostigao 400.000 primjeraka. Štampaju se i posebna izdanja na slovenačkom jeziku gde u prevodu Dikan dobija ime Tilen. Iako stoji činjenica da nije izlazio u zasebnim sveskama kao većina stripova, jer Zabavnik onda, kao i sada, pored stripa donosi i druge sadržaje, možemo ga smatrati za najtiražniji domaći strip ikada objavljivan na prostoru južnoslovenskog govornog područja. Za razliku od tada najpopularnijeg domaćeg stripa Mirko i Slavko iz magazina Nikad robom, koji je osim zabavnog štiva bio odraz političke propagande tadašnjeg vremena, Dikan se kreće samo po realnom kulturnom obrascu koji i danas spaja narode bivše države. Takva situacija čini da još nije moguće obuhvatiti vremenski opseg trajanja ovog stripa i doneti konačan i precizan sud o njegovom značaju za domaću kulturu.
Sredanović se danas bavi grafičkim dizajnom i ilustrovanjem udžbenika, časopisa i slikovnica za decu. Izlagao je na mnogim salonima karikature u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je više nagrada i diploma. Živi i radi u Beogradu i Krašićima kod Tivta.
„SREĆKO JOVANOVIĆ“, nagrada izdavačke kuće „Dečje Novine Dositej“ Gornji Milanovac:
Dobitnik: RADIVOJ BOGIČEVIĆ, Beograd
PRIZNANJE ZA NAJBOLJEG IZDAVAČA DOMAĆEG STRIPA 2012/2013:
Dobitnik: SIC NIŠ - ZA EDICIJU STRIP PRESSING
PRIZNANJE ZA NAJBOLJE INOSTRANO IZDANJE U SRBIJI 2012/2013:
Dobitnik: OMNIBUS
IZLOŽBE SALONA 2013:
- Srećna Galerija: KONKURS 2013 – IZLOŽBA NAGRAĐENIH RADOVA
- Mala sala: KONKURS 2013 – IZLOŽBA NAJUSPELIJIH RADOVA
- Galerija SKC: Borivoj Dovniković-BORDO (Hrvatska), "Škilja, Ratko, Mendo, Čipko...", izložba specijalnog gosta Salona, selektor izložbe Veljko Krulčić
- Velika sala: Jean-Pierre PÉCAU (FRANCUSKA), SARADNJA SA SRPSKIM AUTORIMA: Željko PAHEK, Leonid PILIPOVIĆ, Boyan KOVAČEVIĆ, Boban Savić GETO, Tiberiu BEKA, Jovan UKROPINA.
- Galerija Circus: Lazo SREDANOVIĆ – dobitnik priznanja za doprinos srpskom stripu, dokumentarna izložba
JUBILEJI SRPSKOG STRIPA:
- 100 GODINA OD ROĐENJA NIKOLE NAVOJEVA
- 50 GODINA EDICIJE NIKAD ROBOM
- 40 GODINA OD PRVOG POJAVLJIVANJA STRIPA ZA DECU ZUZUKO
- 15 GODINA BALKANSKE SMOTRE MLADIH STRIP AUTORA
- 10 GODINA DEČJEG ENIGMATSKOG ZABAVNIKA MUNJA
O B A V E Š T E N J E:
Obaveštavamo sve zainteresovane strip izdavače i antikvare stripa, koji žele uzeti učešće na berzi stripa ovogodišnjeg 11. međunarodnog salona stripa (26-29.09. 2013.), da se do 20.09. 2013. godine prijave na
vladaves@yahoo.comOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. , ili
vladimir.vesovic@gmail.comOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. za učešće na berzi.