O stripih v naših medijih....

Vse v zvezi s stripi.

Moderatorji: TomDarjangCortoTornadoMioke

Odgovori
Uporabniški avatar
Poli 78
STRIPOHOLIK
Prispevkov: 8094
Pridružen: 23.10.2007 12:52:48
Kraj: Ljubljana

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a Poli 78 »

Banana republika, Delo 14. 11. 2017
http://www.delo.si/arhiv/banana-republika.html

Žal članek na internetu skoraj ni viden, razen teh dveh stavkov. V glavnem, o Lunačkovem novem stripu Kosmati krimič.
Anything is possible
Be the Change You Want to See
Uporabniški avatar
ninel
Prispevkov: 6346
Pridružen: 19.04.2006 19:14:19
Kraj: Beograd

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a ninel »

Striporisec, ki ga navdihuje groza

Intervju z Gašperjem Krajncem:
http://www.pepermint.si/2017/11/gasper- ... groza.html

Slika
Uporabniški avatar
Poli 78
STRIPOHOLIK
Prispevkov: 8094
Pridružen: 23.10.2007 12:52:48
Kraj: Ljubljana

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a Poli 78 »

Mladina št. 46, 17. 11. 2017

Lavreat na razstavi
Vpogled v bogati opus letošnjega nagrajenca Prešernovega sklada Tomaža Lavriča


http://www.mladina.si/182826/lavreat-na-razstavi/

Slika
Uradni portret nagrajenca Tomaža Lavriča
© Tone Stojko
Anything is possible
Be the Change You Want to See
Uporabniški avatar
ninel
Prispevkov: 6346
Pridružen: 19.04.2006 19:14:19
Kraj: Beograd

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a ninel »

Kako hrvaško Ministrstvo za kulturo podpira knjižni (in stripovski) program:
https://www.tportal.hr/kultura/clanak/m ... a-20170211
BuDi
STRIPOHOLIK
Prispevkov: 7037
Pridružen: 21.01.2005 19:19:44
Kraj: 1000 Ljubljana

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a BuDi »

https://soundcloud.com/info_ksk/student ... a-20122017

Ja v pogovoru je bilo izrečeno tudi kaj kar ne štima povsem :psst: , ampak po zelo napornem dnevu bo že.
(pogovor na Radiu Slovenija pred časom je bil precej kvalitetnejši)
Sve što znam o životu…odabrao je Đelo Hadžiselimović.
Registriraj.si domeno.
Uporabniški avatar
ninel
Prispevkov: 6346
Pridružen: 19.04.2006 19:14:19
Kraj: Beograd

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a ninel »

Na spletni strani Literature si lahko preberete recenzijo
Gipijeve Dežele potomcev pod naslovom Krasni novi svet


http://www.ludliteratura.si/kritika-kom ... novi-svet/

Slika
BuDi
STRIPOHOLIK
Prispevkov: 7037
Pridružen: 21.01.2005 19:19:44
Kraj: 1000 Ljubljana

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a BuDi »

Kako se je začela zgodovina slovenskega stripa (Iztok Sitar, Matjaž Bertoncelj, Bernard Kolle) (4. januar, 2018, RTVSLO)
http://4d.rtvslo.si/arhiv/osmi-dan/174512142

Aleksandar Zograf, legenda srbskega striparstva (4. januar, 2018, RTVSLO)
http://4d.rtvslo.si/arhiv/osmi-dan/174512143
Zadnjič spremenil BuDi, dne 23.01.2018 13:05:56, skupaj popravljeno 1 krat.
Sve što znam o životu…odabrao je Đelo Hadžiselimović.
Registriraj.si domeno.
Uporabniški avatar
ninel
Prispevkov: 6346
Pridružen: 19.04.2006 19:14:19
Kraj: Beograd

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a ninel »

Kolle se piše povsem normalno: Kolle.
BuDi
STRIPOHOLIK
Prispevkov: 7037
Pridružen: 21.01.2005 19:19:44
Kraj: 1000 Ljubljana

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a BuDi »

ninel napisal/-a:Kolle se piše povsem normalno: Kolle.
Jah, njegov založnik Glenat in še nekatere druge strani z uradno biografijo pišejo tako kot sem napisal.
http://www.glenatbd.com/auteurs/kolle-bernard.htm
Sve što znam o životu…odabrao je Đelo Hadžiselimović.
Registriraj.si domeno.
Uporabniški avatar
ninel
Prispevkov: 6346
Pridružen: 19.04.2006 19:14:19
Kraj: Beograd

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a ninel »

To, kako popačeno in prilagojeno svoji izgovorjavi pišejo Francozi, nima popolnoma nobene zveze.
V slovenščini res ni treba pačiti njegovega priimka. Sicer pa lahko pogledaš njegovo osebno izkaznico,
kjer lepo piše: Bernard Kolle.
Uporabniški avatar
ninel
Prispevkov: 6346
Pridružen: 19.04.2006 19:14:19
Kraj: Beograd

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a ninel »

Recenzija Ane Tank izpod peresa Ivana Veljkovića:

http://www.pokazivac.com/pricaj-mi-o-njoj/

"Razgovor o slovenačkom stripu danas teško da može da se odvoji od razgovora o Iztoku Sitaru. Razgovor o Iztoku
Sitaru, samim tim, intimno sebe vezuje za razgovor o slovenačkom stripu. Kao kod Lavriča, i kod Sitara postoji
snažna crta komentara o društvu, tačnije kritike istog. Poslušajte reči Iztoka Sitara, poslušajte jecaje onog sloja
društva koji maltene uvek strada prvi, ali ne spektakularno – ne, već u etapama, otegnuto, dan po dan, erodira
dok ne dođe u onu pravu entropiju socijalnih boljki kakva ne bira vreme, mesto i način, ali se nađe i ostaje."

Slika
Uporabniški avatar
ninel
Prispevkov: 6346
Pridružen: 19.04.2006 19:14:19
Kraj: Beograd

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a ninel »

Tekst Bojana Krištofića o Svetovni zgodovini stripa, ki je lani izšla na Hrvaškem.

http://www.kulturpunkt.hr/content/kako- ... ali-romani

Slika
Uporabniški avatar
ninel
Prispevkov: 6346
Pridružen: 19.04.2006 19:14:19
Kraj: Beograd

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a ninel »

Zoran Đukanović

Tamna strana duge: povest sive tragičnosti u koloru - 1

(Iztok Sitar, “Dnevnik Ane Tank”, Omnibus /Modesty strip/, Beograd, 2012)

Strip Vesti, 12. 2. 2018


„Prvo što sam ugledala, bilo je užasno lice, ko ne bi zaurlao? Moja majka je bila ogromna žena. Bojala sam se nje još dok me je dojila... a inače sam bila prepuštena očevoj brizi.“ Otuđenost u ovoj pripovesti je sveopšta. Njen ironični ton savršeno pogađa nelagodnost jednog odrastanja. A mnoga odrastanja jesu tegobna, čak i ako imate lepu i nežnu majku. Većina nas se odrastanja dobro seća, „sve jasnije i bolje, što vreme više prolazi“, kako bi rekao glavni junak Ciminovog filma Vrata raja. Kod Ane nelagodnost odrastanja rađa nepripadanje. Nepripadanje će kasnije poroditi buntovnost. Sasvim drugo pitanje je kakvoća te buntovnosti. Sitarova junakinja živi jedno relativno obično, mada detinjstvo koje kao da nejasno dopire iz daljine za junakinju samu. No, za sada, na početku pripovesti, Sitar se bavi naivnošću odrastanja koje je – ipak znatiželja. Kad rastemo svi smo znatiželjni, zar ne? Anina znatiželja će kopati svoje puteve, tražiti prečice koje bi trebalo da premoste osećanje tuđosti spram života i sebe.

Prve table Dnevnika Ane Tank smišljeno ne sasvim razgovetnim znacima, ali neumitno uspostavljaju „mizanscen“ jedne disfunkcionalne porodice, način na koji će se odvijati psihofizičko učešće aktera u nastaloj dramskoj situaciji. Tlocrt pozornice je je nacrtan. Odnosi u porodici, ekonomska situacija, miskomunikacija, „usput doživljene“ laži, takođe usput gotovo previđena trauma neposredno doživljene prve smrti. Prve neadekvatne reakcije na frustracije kao Anin pokušaj manipulisanja drugima, odnosno pokušaj ovladavanja malim ali rastućim čudovištem koje se zove život. Sve u svemu, jedan ne posebno preteći početak odrastanja. Čitava prva polovina ovog grafičkog romana je polagano tempiranje eksplozivnog mehanizma koji će se osloboditi rušilačkom snagom u drugom delu. Genijalna školska psihološkinja postavlja genijalnu dijagnozu: jako je osetljiva... Eh da je samo došla ranije, „sve bi bilo u redu, naravno“. Koliko nekada precenjujemo mogućnosti prevencije.

Ovo je hrabra i, što je posebno važno, nepatetična priča o patologiji zavisnosti. Smatram je autentičnim presedanom u stripskom medijskom pejsažu. A pronalaženje tona je ovde sve, jer pričati o jednoj od najtežih obika zavisnosti, heroinskoj, koju često izjednačavaju s putem ka smrti, je hodanje po ivici noža. Za tren se autor priče o heroinu može poklizati u medicinsko-propagandni plakat ili, pak, u romantiziranje heroinske priče, ili romantiziranje pada i fatuma kao takvog. Sitar bira ich formu pripovedanja, dakle pripovedam ja-zavisnik, ja pričam, a ne gradi se priča o zavisniku. Dakle, Ana.

Ona je osamnaest godina stara. Već dve godine je na metadonu. Posle enormne količine piva i trave, kada svi pozaspu, njih dvoje, Ana i narator kratkog prologa ovog stripa, razgovaraju pijući do duboko u noć. Ana mu poverava da piše dnevnik. Da li će mu ujutro poveriti i dnevnik, ili ga je jednostavno zaboravila? To nećemo saznati.

U maniru pseudoapokrifnih srednjovekovnih spisa, u ovom delu je zatvoren lavirint kojim bi trebalo da se provuče pitanje o „autoru“ (grafički roman sadrži „Prolog“, u kojem neimenovana osoba saopštava da je rukopis dnevnika ostao nakon noćnog razgovora, iza sagovornice koja je nestala), nego i više od toga: Ana je pseudonim, slučajno ime za priču čija svaka stranica širi uverenje u crnu nužnost.

Znate li čiji je ovo tek unekoliko promenjeni pasus? Napisao ga je Zoran Đinđić u vreme dok se još manje bavio praktičnom politikom. Deo je teksta objavljenog 1986. godine u NIN-u kao predlog za prevod romana M. Agejeva Roman sa kokainom. Godinu dana kasnije, izdavačka kuća Gradac objavila je ovaj kultni roman u prevodu Milivoja Jovanovića. 2012. godine Gradac je obnovio ovo izdanje, a 2014. reizdao Plato.

Pošto se Iztok Sitar prvi put albumski predstavlja čitaocima van Slovenije, nije zgorega reći nešto o autoru i njegovom stripskom opusu čiji je Dnevnik Ane Tank deo. Sitar je rođen 1962. u Ljubljani. Prvi strip objavio je 1984. u književnoj reviji Mentor. Prvi album erotsko-metafizičkog sadržaja Sperma i krv (s golim figurama u prostoru bez ikakve „scenografije“) samostalno je objavio 1990. Tri godine ga je radio i s njim gotovo bankrotirao, prodavši kola da bi platio troškove štampe, dok je prodaja bila više nego slaba, verovatno zbog egzistencijalno apstraktnog sadržaja koji je mnoge zbunio. Od tada Sitar radi uporedo komercijalnije i naglašeno autorske stripove. Pošto je, godinu dana nakon početka rada na dnevnim kaiševima Bučmana u „Dnevniku“, napustio mesto grafičkog dizajnera, može se reći da se od 1993. godine bavi profesionalno stripom. Njegova druga zbirka erotskih priča, Žena koja se voli s mačkom (1998) u prodaji je prošla drugačije, album je u kratkom roku bio rasporodan. Pored stripa, Sitar crta političke karikature, ilustruje dečje knjige i udžbenike i bavi se istorijom i kritikom stripa. Objavio je 2007. godine Istoriju slovenačkog stripa 1927- 2007, a četiri eseja iz ove važne knjige prevedena su tri godine kasnije u zagrebačkoj „Strip reviji“ br. 5, što pokazuje da interes za slovenački strip u regionu raste, a kvalitet ponude je odličan. Drugo izdanje Istorije slovenačkog stripa 1927- 2017 devedeset godina stripa u Sloveniji izašlo je 2017. Sitarova knjiga Ovo je oružje! Angažovani strip XX veka u Sloveniji objavljena je dvojezično, na slovenačkom i engleskom 2016. godine. Poslednju kritičku knjigu Kako je Paja Patak postao fašist: eseji o društvenoj kritici i političkoj (ne)korektnosti u stripu Sitar je objavio 2017.

Kritika, istoriografija i teorija stripa privlačile su ga još od srednje škole, kada je počeo da stvara svoju kolekciju tekstova, prikaza, autorskih biografija. Mnogo dirljiviji su sami počeci njegove ljubavi prema stripu: stripove nisam smeo da čitam kod kuće, roditelji su mi ih zabranili (pošto su, naravno, šund, a majka mi je bila nastavnica slovenačkog, zna se kako učitelji mrze stripove), pa sam svoju kolekciju imao kod bake, ona mi je dala jedan stari ormarić za cipele, u kojem sam čuvao svoje blago. Potpisnik ovog predgovora sakrivao je, pak, svoje stripsko blago u kaljavoj peći koja se nije ložila. Gaston Bachelard u Poetici prostora za ovakva skrivena mestakao što su ormar i njegove police, sekreter i njegove fioke, kovčeg i njegovo dvostruko dno kaže da su pravi „organi tajnog psihološkog života“. Da nije tih „prostora“... našem bi životu nedostajao model intimnosti. Oni za nas predstavljaju intimnost, a takav pounutreni prostor je dubok. Reč je o čuvanju neke vrednosti koju smo osetili i prepoznali, materijalizovanju metafore „Sezame otvori se!“, otključavanju senzibilnosti onoga koji raste.

Stripove Sitar kreira za različite ciljne grupe čitalaca, za odrasle, decu i za tinejdžere. U tom pogledu je fascinatno da je uspeo motiv seksualnosti da rasloji u punom njenom rasponu, a u skladu s uzrastom i zrelošću čitalaca, od tema heteroseksulanosti, preko homoseksualnosti, sadomazohizma i fetišizma, pa do najdelikatnije obrade tematike dečije seksualnosti za osnovce. Njegov spektar kreće se od tvrde erotike do dečijih stripova, a ni u jednom trenutku ne možete biti u nedoumici da pripadaju jednom istom autoru. Kako je to uspeo? Punih deset godina (1992-2002) objavljivao je u dnevnom listu serijal za decu Bučmanovi. Do danas je objavio petnaest albuma koje grupiše u cikluse: zbirku Bučmanovi za dečiji uzrast (četiri albuma, 1996, 1997, 1998 i 1999), zbirku Teens (prvi album je Matilda, objavljen 1999, drugi pod nazivom Tamna strana duge, 2007. i Dnevnik Ane Tank, 2008, a u prevodu na srpski 2012),zatim zbirku stripova izrazito društveno-kritičkog sadržaja Slobodna Slovenija (pet albuma: Crni ljudi, bele kosti, 1999, 4000,2001, Priča o bogu,2004, Glave, 2006. i Striposlovice, 2010), te zbirku Erotika (dva albuma: Sperma i krv, 1990. i Žena koja voli mačku, 1998), kao i album koji zasad stoji samostalno, Čudaci vole drugačije, 2014. Koliko lica ima Sitarov opus? Na izgled mnogo, ali nešto je potpuno prepoznatljivo u njegovim stripovima. Bilo da pripoveda o odrastanju - a uvek je to i o ljubavi, spolnosti i intimnosti, bilo o dubokom poniranju u seks ili zavisnost, Sitarov osećaj za priču, za autentični trenutak, njegov „grubi“ potez četkicom, neuobičajen spoj karikaturalnog i egzistencijalno dubokog, eksplicitna ili prigušena ironija, kao i osećaj za apsurd i glupost, nikada nas ne napuštaju. Time hoću reći da su kod Sitara granice između žanrova mnogo zamagljenije nego što to obično biva. Opusom dominiraju teme koje on varira kroz pomenute žanrove. U tom smislu može se govoriti o jednom dominatnom „žanru“, žanru zvanom Iztok Sitar. Sitar je hedonista života (lepe devojke, hladno pivo, jagnjetina ispod sača... samo su neke „žanrovske“ koordinate kojima on naznačava kako se može uživati u životu). Kada ga pitaju, za svoje stripove kaže da uvek sadrže i autobiografske elemente: „Najlakše crtam stvari koje dobro poznajem. Zbog toga u strip unosim svoja iskustva i doživljaje mojih poznanika, koristim ih pri formiranju likova.“ Naravno, reč je uvek o fikciji s elementima autentično proživljenog.

I u samoj Istoriji slovenačkog stripa 1927-2007 naćićemo za Sitara karakteristične ironične pasaže. Kad obrađuje vlastiti opus, nalazimo i sledeću rečenicu: „Generalno, Sitar je najbolje savladao crtanje figura, dok mu slabije polazi za rukom crtanje životinja i posebno automobila, od kojih beži kao đavo od krsta.“

Sitar je poznati balkanofil, energični je jugonostalgičar (nepopravljiv, kako kaže za sebe i dodaje „najviše od svega mrzim nacionalizam – zbog nacionalista svih nacionalnosti raspala se najbolja zemlja na svetu“), levih je političkih uverenja (otud i pseudonim Ninel, anagram od nadimka sovjetskog vođe Vladimira Iliča) i duboko emotivno vezan za partizanske ideale. „Najkontroverzniji slovenački kreator stripa“ nije samoodređenje, kako mnogi misle, pošto je tu definiciju uključio u poglavlje o samome sebi u Istoriji slovenačkog stripa 1927- 2007, nego taj opis potiče od Maxa Modrica, a vezan je za žestoke teme i socijalni angažman po kojima ga znaju. Za Zagora kaže da ga je naučio srpskohrvatski („Dnevnikova“ izdanja), ali se obrušava na Tintina optužujući ga za rasizam i šovinizam. Kolege iz regiona, sa kojima se redovno druži na strip festivalima, smatraju ga izuzetno zanimljivim, duhovitim i pre svega dobrim drugarom, a on za sebe kaže, ma šta ti ja znam, kad ne pričam o politici i religiji, onda sam verovatno sasvim normalan čovek, a možda nekome čak i simpatičan...
Kako je Jak Racman postal fašist (2017)

Vodeća autorska trojka iz Slovenije, Tomaž Lavrič, Zoran Smiljanić i Iztok Sitar, nije se kolebala da se uhvati bolnih društveno-političkih tema na autorski individualan način, što je u poetičkom sazrevanju krupan korak dalje od puko angažovanog stripa koji ne uspeva da se oslobodi parolaštva. Za ciklus Slobodna Slovenija Sitar kaže: „Slovenački pisac i kritičar iz prošlog veka Fran Levstik je mlađim kolegama savetovao da pišu ’tako da se Slovenac vidi u knjizi kao u ogledalu’. Ja se striktno držim njegovog saveta pa sam stoga u prvom albumu Crni ljudi, bele kosti pisao o putevima i stranputicama slovenačke katoličke crkve, u drugom, u 4000 (s podnaslovom Politička melodrama), secirao sam slovenačku desničarsko-nacionalističku politiku, u trećem sam albumu nacrtao biografiju Boga (Priča o Bogu: neautorizovana biografija), a u Glavama sam držao ogledalo slovenačkom društvu u celini.“ Na jednom drugom mestu Sitar je rekao „Pre sto deset godina slovenački pisac i liberalni političar Ivan Tavčar objavio je roman 4000 u kojem govori o Sloveniji kao potpuno klerikalnoj državi. Moj strip, koji nosi isti naslov, pre svega je kritika slovenačkog nacionalizma, kojeg otelovljuje Janez Janša. Svi nacionalizmi su mi odvratni, pa isto mislim i o srpskom, hrvatskom i slovenačkom.“ Eto, ni za koga „ljubazna“ reč, nema šlihtanja (pogledah u online Vukajlija rečnik, znači: najsluzaviji oblik ulizivačkog hvaljenja najbesmislenijih i najodvratnijih činjenica života). Problem je što društva ne vole da se gledaju u ogledalu, uvek tvrde da ih ogledalo iskrivljava.

U svakom slučaju, Sitar važi za jednog od najoštrijih kritičara institucionalne religije i sjajnog analitičara psihopatologije svakodnevnog života, ne samo među stripadžijama, i ne samo među Slovencima. To pritom ne čini u propagandnom nego autentičnom stripskom pripovedačkom tonu koji se ne zaboravlja. To se možda najbolje vidi u tour de force njegovog pripovedačkog umeća (pedeset međusobno isprepletenih priča od po jedne stranice), u Glavama, četvrtom albumu ciklusa Slobodna Slovenija u kome gotovo na altmanovski način orkestruje veliki broj likova baveći se „u prolazu“ temama nacionalizma, šovinizma, ksenofobije, homofobije, netrpeljivosti prema onima koji drugačije misle, manjinama, ženama..., a gde uspeva da ne sklizne iz pripovedanja u propovedanje. O Dnevniku Ane Tank, Sitar je jednom ironično primetio: „Eto, dosadilo mi je raditi tmurne stripove s crkvenom i političkom tematikom kakve sam radio dosad, pa sam se prvi put okrenuo malo veselijoj temi i napravio strip o narkomanima“, a na drugom mestu je izrekao da se tema seksualnosti naravno može naći i u ciklusu Slobodna Slovenija, i da je to bio logičan korak, od erotike ka pornografiji politike.
Uporabniški avatar
ninel
Prispevkov: 6346
Pridružen: 19.04.2006 19:14:19
Kraj: Beograd

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a ninel »

Miroslav Cmuk

"Brodeckov izvještaj": priča o krotkosti duha, lažnoj uglađenosti i duševnoj napaćenosti

http://gkr.hr/Magazin/Prikazi/Brodeckov ... apacenosti

"Kroz lik Brodecka Claudel pripovijeda o odsustvu nade i pozitivnosti; priča je to o krotkosti duha, lažnoj uglađenosti i duševnoj napaćenosti,
pitanju krivnje i odgovornosti, opstanku u nečovječnim uvjetima. Ukoliko imate visoka očekivanja od romana, ona će biti opravdana jer je
Claudel potencijal u potpunosti iskoristio, napisao roman čiji se sadržaj pamti, prepričava i preporuča."

Slika
Uporabniški avatar
ninel
Prispevkov: 6346
Pridružen: 19.04.2006 19:14:19
Kraj: Beograd

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a ninel »

Povratak otpisanih: Stripovi Zlatna serija ponovo na kioscima

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/po ... a-kioscima
Odgovori