O stripih v naših medijih....

Vse v zvezi s stripi.

Moderatorji: TomDarjangCortoTornadoMioke

Odgovori
wer
Prispevkov: 1796
Pridružen: 21.08.2008 9:56:12

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a wer »

Super dobr tole. Predvsem pa se je nekdo dobro potrudil, da je tole zmodeliral in dal v step ali parasolid, da je lahko potem tole sprintal. Saj sprintat danes ni več problem, da pa dobiš 3d obliko pa se je že potrebno malo bolj potruditi. Za tri like pa še toliko bolj.
:baw:
play it again
BuDi
STRIPOHOLIK
Prispevkov: 7037
Pridružen: 21.01.2005 19:19:44
Kraj: 1000 Ljubljana

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a BuDi »

"Knjigo smo prebrali neštetokrat"
31.08.2019, 12.39

Bodoča dijakinja 15-letna Ana Toplak je poletne počitnice preživela ustvarjalno in v slovenski jezik prevedla otroški strip s tematiko Vojne zvezd

"Pred davnimi časi, v galaksiji daleč, daleč stran," je začetek filmov Vojna zvezd, sage o Skywalkerjih, vesoljskih vitezih, ki obvladajo skrivnosti Sile in nič drugače se ne začne zabavni in simpatični otroški strip Darth Vader and son, ki ga je napisal Jeffrey Brown in je bil pri nas na voljo le v angleškem jeziku. A 15-letna šolarka Ana Toplak, ki bo 2. septembra stopila v prvi letnik II. gimnazije Maribor je poletne počitnice preživela ustvarjalno in iz angleškega v slovenski jezik prevedla Brownov strip, ki na novo oblikuje vsebino serije filmov Vojne zvezd in Darth Vader in njegovega sina predstavi v novi luči. In prevod je še nadgradila z dobrodelno noto. Natisnjenih je 300 izvodov stripa z naslovom Darth Vader in sin bo podarila slovenskim vrtcem, osnovnim šolam in otroškim bolnišnicam.

Ana Toplak se je projekta lotila zaradi mlajšega brata Hugota, ki mu je bila knjiga zelo všeč in mu jo je pogosto brala, kar v angleškem jeziku. "Med vsemi knjigami si je vedno želel, da mu pred spanjem berem prav to knjigo. Skupaj smo jo prebrali neštetokrat. Strip ga je pritegnil, prav zaradi slikic, ker si je tako lažje predstavljal zgodbo," pripoveduje Ana, ki sama zelo rada bere, ne sicer najraje Vojne zvezde, a ta strip ji je prirasel k srcu: "Tolikokrat sem bratcu že prebrala to knjigo, da jo znam že skoraj na pamet. In ker mu je bila tako zelo všeč, sem mislila, da bi bila lahko še komu, pa jih morda odvrača angleški jezik, ki meni ni delal težav."

Ana se je projekta lotila že pomladi, ko je pridobila soglasje avtorja stripa Jeffreya Browna ter izdajatelja angleškega izvirnika Lucas film oziroma Chronicle Books iz San Francisca, ker knjiga ne bo na prodaj, saj je namen knjige le netržni in izobraževalni, so jo tam brez težav podprli in po pridobitvi uradnih soglasij se je lotila dela. "Po koncu šolskega leta pa sem imela čas in sem več dni vsak dan prevajala besedilo, potem sem izbrala pisavo, primerno za strip in z uporabo programske opreme knjigo v slovenskem jeziku besedilo v stripu grafično oblikovala," pravi Ana, ki je imela tako izjemno aktivne počitnice: "Imela sem čas in zdelo se mi je lepo, da tudi nekaj prostovoljno dobrodelnega naredim."
"Imela sem čas in zdelo se mi je lepo, da tudi nekaj prostovoljno dobrodelnega naredim"
Pohvala s strani strokovnjakinje

Prevajanje otroškega stripa prevajalska stroka označuje kot poseben izziv, pravi izredna profesorica dr. Vlasta Kučiš. "Čeprav na prvi pogled deluje otročje in enostavno, je prevajanje otroškega stripa tehnično zahtevno. Pomembno je, da je sporočilo ne le pravilno prevedeno, ampak tudi otroku razumljivo in privlačno. Prevajanje stripa, ki v angleškem izvirniku vsebuje besedne zveze s filma, je torej zahtevalo ohranitev pomena, ki ga ima besedna zveza v filmu, hkrati pa je pomen moral ustrezati vsebini stripa in biti privlačen otroški publiki. Ana Toplak je to delo opravila izvrstno in tak prevod vsekakor predstavlja izvirni dosežek," je v oceni prevoda med drugim zapisala Kučiševa.

Knjiga je izšla na 66 straneh v šivani trdi vezavi in je vnešena tudi v Cobis. Ana je pridobila tudi sponzorska sredstva za kritje stroškov tiska, pri tem so ji priskočili na pomoč pri podjetju Prons, in bo tako lahko Ana vrtcem, šolam in bolnišnicam stripe podarila.
http://www.vecer.com/knjigo-smo-prebral ... t-10059186

:yes: :baw:
Sve što znam o životu…odabrao je Đelo Hadžiselimović.
Registriraj.si domeno.
BuDi
STRIPOHOLIK
Prispevkov: 7037
Pridružen: 21.01.2005 19:19:44
Kraj: 1000 Ljubljana

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a BuDi »

V Nedeljskih novicah (Slovenskih novicah, nedelja 8.9)
dva članka o stripu. Mislim da skupaj 4 strani.
Duplerica Tomaža Lavriča
in dve strani Mustra

Slika
Zadnjič spremenil BuDi, dne 10.09.2019 12:51:03, skupaj popravljeno 2 krat.
Sve što znam o životu…odabrao je Đelo Hadžiselimović.
Registriraj.si domeno.
Uporabniški avatar
risar_69
STRIPOHOLIK
Prispevkov: 9844
Pridružen: 14.04.2007 16:39:52
Kraj: Ljubljana

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a risar_69 »

Reporter str. 62 Ciril Gale Mikija Mustra so najprej cenzurirali, potem so mu dali Prešernovo nagrado, vmes je minilo 50 let.
Preden začneš slikati, moraš imeti v konici čopiča srce, roko in misli!
melona
Prispevkov: 86
Pridružen: 07.03.2007 21:23:21

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a melona »

Desničarsko trobilo,ki ni vredno omembe na tem portalu.
Glede nakladanja o Mikiju Mustru kot o veliki žrtvi sistema, cenzuriranemu umetniku, zatiranem človeku,ki je živel v pomanjkanju, človeku ki si je z migracijo rešil življenje ter z delom v tujini preživljal lastno družino, pa itak noben normalen ni nikoli verjel in tudi danes ne verjeme.
Uporabniški avatar
tilitili
STRIPOHOLIK
Prispevkov: 6356
Pridružen: 26.02.2009 21:26:50
Kraj: zagorje ob savi

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a tilitili »

Ravnokar sem na Val 202 slišal, da v Murski Soboti poteka 3. Festival stripovske umetnosti:

http://www.mikk.si/event/3-festival-str ... ance_id=58
WHOOOOA BIG FELLA; WHOOOA.
Uporabniški avatar
Nobody
STRIPOHOLIK
Prispevkov: 5982
Pridružen: 02.05.2005 13:03:56
Kraj: Gornji Slaveči 2

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a Nobody »

tilitili napisal/-a:Ravnokar sem na Val 202 slišal, da v Murski Soboti poteka 3. Festival stripovske umetnosti:

http://www.mikk.si/event/3-festival-str ... ance_id=58
Poteka, poteka.
Sam nič takega, kar že v teh preteklih mesecih ne bi bilo kje drugje v državi.
Pa nobenga gosta. Noben intervju v živo. Sam delavnice, državljan Diareja (posnetek),
pa tematika Alan Ford seveda. Škoda, da se TBC ni odzval na povabilo, se čudijo organizatorji.
Saj itak nikamor ne gre (razen h kolegu Buchu seveda).
Uporabniški avatar
tilitili
STRIPOHOLIK
Prispevkov: 6356
Pridružen: 26.02.2009 21:26:50
Kraj: zagorje ob savi

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a tilitili »

Lavrič na FB:

Velika nagradna igra!
Rešite kviz iz poznavanja lika in dela ljubljanskega superheroja druge klase. Zmagovalec dobi za nagrao izvod kateregakoli avtorjevega stripa iz Mladinine trgovine z njegovo lastnoročno risbico.

Slika
WHOOOOA BIG FELLA; WHOOOA.
Uporabniški avatar
ninel
Prispevkov: 6346
Pridružen: 19.04.2006 19:14:19
Kraj: Beograd

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a ninel »

Tekst o 165-ti števiki Kulture, ki je posvečena stripu.

„Kultura“ broj 165: Beograd kao jedno od središta teorije stripa

Časopis „Kultura“ je doneo radove najuglednijih svetskih stručnjaka za vizuelno pripovedanje, kao i nacrt nacionalne strategije za strip u Srbiji • Svi brojevi „Kulture“, kao i ostali projekti Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka, besplatno su dostupni na Internetu.

Posle dve godine priprema, Kultura, interdisciplinarni naučni časopis za teoriju i sociologiju kulture i kulturnu politiku, doneo je u 165. broju veliki međunarodni temat od 20 tekstova „Strip i identitet“. Autori su pretežno glavni stručnjaci u svojim zemljama, a pola njih su i najviši svetski akademski autoriteti za strip, vizuelno pripovedanje, karikaturu, animaciju, dramske umetnosti, mediologiju, komunikologiju i srodne oblasti.

Urednik temata Zoran Stefanović u uvodniku „Siroče sociologije, knez neuroestetike: strip i identitet“ tumači važnost vizuelnog pripovedanja za svetsku i nacionalne kulture, podseća na ulogu srpske i jugoslovenske teorije u svetskim okvirima još od 1970–ih, i ekskluzivno predstavlja nacrt Nacionalne strategije za strip Udruženja stripskih umetnika Srbije (www.usus.org.rs), kojom bi Srbija mogla postati međunarodni model.

Stefanović kaže: „Kada se razmotri spisak autora Kulture br. 165 — sa tri kontinenta, iz osam zemalja, na sedam jezika — možemo konstatovati okupljanje relevantnih stručnjaka: neki od ključnih umova svetske stripske misli napisali su izvorni rad upravo za ovu priliku, čineći Beograd ovog meseca prestonicomsvetske stripologije. Želja nam je bila promovisati novu generaciju stručnjaka, najaviti buduća istraživanja i sva lica kulturnih politika koje će doći, ali i pokazati da je ravnoteža globalnog i lokalnog od osobite važnosti unutar stripske kulture i misli.“

Istaknuto je i da u Beogradu od 1974. izlazi jedan od prvih teorijskih časopisa za strip na planeti, Pegaz, revija za istoriju i teoriju stripa i vizuelnih medija koji se izražavaju grafičkim putem Žike Bogdanovića, kao i da je Ranko Munitić upravo u časopisu Kultura 1975. uredio prvi međunarodni temat o stripu u nekom državnom akademskom časopisu Istočne Evrope.

Presek svetske i nacionalne misli o vizuelnom pripovedanju

U novom broju Kulture iz Sjedinjenih Država rad je dao prof. Džon Lent, osnivač prvog naučnog časopisa za strip u SAD (International Journal of Comic Art, IJOCA), istraživač koji je najzaslužniji za razumevanje stripske Azije u svetu, ali i decenijski proučavalac srpskog stripa i karikature. On ovde ekskluzivno daje rekapitulaciju društveno–kulturne uloge stripa za čovečanstvo. Drugi otac–osnivač dolazi sa evropske strane — Žika Bogdanović iz Beograda nam pokazuje da je i lokalni strip od globalnog porekla i uticaja, kao i da je ovdašnje promišljanje od visokog interesa i za mnogo veće kulture.

Prof. Ditrih Grinevald donosi odavno potreban glas nemačke stripologije, razjašnjavajući nam istorijske karike nemačkog stripa koje bile od formativnog uticaja na strip u Americi, kao i na slovenske kulture, uključujući i srpsku. Francuski profesor Benoa Peters, čuveni scenarista serije „Opskurni gradovi“, bio je učenik Rolana Barta, biograf Žaka Deride, ali je i jedan od ključnih teoretičara današnjice koji u svom tekstu revidira kulturu sećanja, tumačeći kapitalnu ličnost Rodolfa Tepfera.

Dženg Huangai, uticajni kineski umetnik, profesor, istraživač, ali i visoki stručnjak kineske armije za kulturu i medije, u članku o tradicionalnom stripu Kine daje pregled od početaka tamošnje civilizacije do danas. Nik Suzenis (SAD), svetski poznat po doktoratu u formi stripa kojim proširuje mentalna i kognitivna polja, ekskluzivno se predstavlja sa do sada neštampanim odeljcima Odravnjivanja.

Direktor Centra crtanih priča Ruske državne biblioteke Aleksandar Kunjin predstavlja samonikle faze ruskog i istočnoslovenskog stripa, kao dela tradicionalne slovenske kulture. Mihail Zaslavski i Maksim Nazarenko pokazuju da popularna kultura daje tačnija predviđanja nego istaknuti geopolitički stručnjaci, ovde na primeru stripa koji je prorokovao sudbinu SSSR. Prof. Irina Antanasijević, višestruko zaslužni istraživač iz Beograda, osvetljava slabo poznatu nišu emigrantske kulture Jugoslavije 1930–ih i rusko–srpsku simbiozu, koja je uticala na moderno srpsko društvo.

Slovenački kontroverzni umetnik i istoričar stripa Iztok Sitar je otvorio zanemarivanu temu o angažovanom stripu u Sloveniji. Političke promene u kasnoj SFRJ dobrim delom išle su preko ove vrste stripa, naročito u omladinskoj štampi (Mladina, Ljubljana), te je u pitanju prilog od visokog interesa za srpsku i evropsku kulturu. Erudita Branislav Miltojević iz Niša pokazuje nam vremensku usklađenost i ponekad preimućstvo naše lokalne kulture u odnosu na one veće, potvrđujući da je vizuelno pripovedanje u Srba uvek povezano sa maticom nacionalne kulture.

Istoričarka umetnosti Anica Tucakov iz Beograda daje svež, utemeljen doprinos muzelogiji, što je tema koja će biti sve aktuelnija u kulturnim politikama i gde se Srbiji pruža mogućnost da predvodi trendove. Transmedijalni umetnik, istoričar i profesor Goran Dujaković iz Banja Luke pokazuje nam relevantnost popularne kulture za etnopsihološke i regionalne studije, na primeru Petra Kočića.

Istoričarka umetnosti Marija Ristić iz Beograda kroz strip Bobana Savića proučava plod francusko–srpske simbioze u stripu koja postoji već skoro vek i po. Milan Milošević iz Prijedora daje nam kontroverzni uvid u goruća pitanja dominantog američkog stripa i njegove eksploatacije ideja, ne samo u službi krupnog kapitala.

Umetnica i istraživač Dragana Radanović, sa umetničke škole u Briselu, dala je doprinos osetljivoj temi — iskustvima dece koja su doživela rat, u ovom slučaju u Srbiji, tokom bombardovanja od strane NATO pakta 1999. godine. Dragana Kuprešanin iz Beograda u radu o taktilnom stripu proširuje granice umetničkih formi, spajajući svetsku istraživačku ekskluzivnost sa ličnim umetničkim eksperimentom.

Tu su i dve autorefleksije iz drugih segmenata društva. Doajen kulture Laza Lazić, pisac, urednik i filozof, analizira značaj stripa za kulturu, ističući arhetipsku snagu i oslobađajući efekat. Slikar i kulturni radnik Mile Pajić promatra strip iz one obrnute duhovne i vizuelne perspektive — sakralne slike istočnog obreda. Ilustracije u ovom broju su presek rada međunarodno objavljivanog stripara iz Beograda, moskovskog diplomca, Siniše Radovića.

Uz Stefanovića, članovi redakcije temata o stripu bili su Dragana Radanović i Filip Stanković, a saradnici Džon Lent, Stefan Pakard, Mile Pajić, Dejan Ajdačić, Irina Antanasijević, Predrag Ikonić i Goran Dujaković. Posebno odgovoran zadatak obavio je izvršni urednik časopisa Peđa Pivljanin, uz koordinaciju glavne urednice Vladislava Gordić–Petković. Mišljenjima su pomogli profesori Katedre za teoriju i istoriju Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu i studenti doktorskih studija teorije dramskih umetnosti kulture i medija FDU.

Osim temata „Strip i identitet“, broj donosi dragocene radove i na druge teme iz kulture i medija čiji su autori Mirjana Nikolić, Maja Stanković, Ljubica Vinulović, Marija Šimoković i Vladimir Kolarić.

Svi brojevi Kulture su dostupni čitaocima na Internetu (casopiskultura.rs), a izdavač Zavod za proučavanje kulturnog razvitka (zaprokul.org.rs) ponudio je besplatno i ostale poduhvate kao što su „E-kultura, baza podataka kulture Srbije“ i „Vremenska linija kulture Republike Srbije i Srba van matice“.

Link za preuzimanje celog broja u PDF formatu: casopiskultura.rs/Magazine/ShowPDF?magazineid=175

Sadržaj

Strip i identitet
Zoran Stefanović STRIP I IDENTITET – UVOD
Aleksandr Kunjin OBJAVLJIVANJE STRIPOVA U RUSIJI (XVI–XX VEK)
Iztok Sitar SLOVENAČKI DRUŠTVENO KRITIČKI I ANGAŽOVANI STRIP U JUGOSLAVIJI
Branislav Miltojević SLIKE IZ ŽIVOTA STARIH BANAĆANA I NIŠLIJA U STRIPARNICI I BIOSKOPU STEVANA SREMCA
Irina Antanasijević SERJOŽA I NINOČKA U KRALJEVINI JUGOSLAVIJI
Goran Dujaković DAVID ŠTRBAC – KOČIĆEV MIKROUNIVERZUM U STRIPU
Marija Ristić VIZUELNI ELEMENTI SRPSKOG NACIONALNOG IDENTITETA U STRIPU HIJERONIMUS BOŠ
Milan Milošević EKSPLOATACIJA IDEJE U STRIPU – PUNISHER
Dragana Radanović IZAZOVI STVARANJA AUTENTIČNE DEČJE PERSPEKTIVE U DOKUMENTARNOM GRAFIČKOM ROMANU
Dragana Kuprešanin ESTETIKA NEVIDLJIVOG
Anica Tucakov MESTA BAŠTINJENJA STRIPA
Mihail Zaslavski i Maksim Nazarenko PERSPEKTIVE RAZVOJA SOVJETSKOG SAVEZA POSLE 1983. GODINE I EKONOMSKO-POLITIČKA PREDVIĐANJA U STRIPU PJERA KRISTENA I ENKI BILALA LOV
Uporabniški avatar
ninel
Prispevkov: 6346
Pridružen: 19.04.2006 19:14:19
Kraj: Beograd

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a ninel »

Dušana sem spoznal na festivalu balkanskega stripa v Solunu leta 2003. Izjemno zanimiv mož,
duhovit in zgovoren. Ob izidu njegove monografije je izšel v Politiki pričujoči intervju.

Razgovor sa Dušanom Reljićem

Stvaranje u izolaciji

Dušan Reljić (1948, Novi Sad), istaknuti je autor u domenu stripa, karikature i ilustracije. Njegov dosadašnji grafički i narativni rad ostavio je trag u našoj umetničkoj baštini. Njegova vizelna interpretacija meke i senzitivne linije, uglavnom sopstvenih priča i humora, ulepšala je mnoge živote dece i odraslih. Stariji čitaoci Politikinog Zabavnika setiće se šarmatnog Dušanovog stripa Družina kliker koji je izlazio karjem 80-ih godina prošlog veka. Monografija Dušan Reljić – strip, karikatura, ilustracija („Modesty stripovi“, 2019), autora Predraga Đurića, daje detaljni opis Dušanove karijere od preko 50 godina, kao i pregled društvenih i stripskih okolnosti u tom periodu. Razgovarao sam nedavno sa Dušanom, pa je ovo izvod iz tog razgovora, koji bi u celosti trebao da bude objavljen u Strip Pressingu iz Niša, magazinu koji je specijalizovan za strip i stripsku kritiku.

Slika

Odakle su Reljići?
Reljići su Vlaji, kako to Dalmatinci zovu Srbe iz zaleđa Splita. Poslednji živi rođaci su mi proterani iz Martin Broda u toku agresije NATO-a i Hrvatske 1995. godine, sela na ušću reke Unac u Unu, na granici Bosne i Hrvatske. Ima nas danas svuda. U našoj branši sam upoznao tri Dušana Reljića. Jedan je bio direktor „Tanjuga“, a drugog sam upoznao tako što su omladinske novine njemu uplaćivale moje honorare a meni njegove. Moralo smo se upoznati. Nismo bili ni u kakvom rodu.

Kako si ušao u svet crtanja?
Prvi moj crtež je bio konj na margini očeve knjige. Kada je majka videla crtež, pohvalila je oca kako je dobro nacrtao konja. Otac je viknuo: „Dolazi ovamo, konju jedan!“, i zalepio mi takvu šamarčinu da sam video sve zvezde. Verovatno sam zbog toga izbegavao svemir, zvezde i naučnu fantastiku da upražnjavam kao žanr u mojoj stripografiji, ali me je taj šamar naučio šta znači dobar aperkat kada sam počeo da upražnjavam boks.

Imao si razne talente. Koliko je to pomagalo ili odmagalo crtanju?
U Drvaru sam imao grupu koja se zvala „Pećinari“, pevali smo i drndali subotom u Domu kulture i po okolnim selima. Po dolasku na studije u Beograd u kafani „Kolarac“ formirali smo oktet koji je zavijao kao pratnja na TV-u i „Beogradskom proleću“. Urlali smo iza Lepe Lukić, Bilkića, Mire Vasiljević. Snimili smo 11 ploča. Mira Vasiljević je htela da od našeg okteta napravi grupu, ali smo je mi, onako neodgovorno odbili, jer smo samo hteli da se zabavljamo. Kasnije, kad god sam slušao o grupi „Đerdan“ i Dragani Mirković, dobijao sam ospice, mada nikada ni na šta nisam bio alergičan. Zato sam često sebe pred ogledalom nazivao budalom i promašenim čovekom. Tamo je bila lova, a ne u stripu. Što se sporta tiče, bio sam ’prirodan atleta’. Izgledao sam kao Švarceneger, mada nikada nisam podigao ništa teže od kašike. Trčao sam u patikama 11,2 na 100 metara, bacao kuglu, koplje i disk. Kada me je bokserska legenda Dragan Batar video kako sam građen, ćapio me za gušu i odvukao u bokserski klub „Slavija“. Bio sam poluteškaš sa brzinom muvaša. Niko nije želeo da sa mnom trenira, plašeći se da ću slučajno da ih udarim, a udarao sam zaista jako. Trenirao sam takođe i džudo i karate. Da boksujem nisam nikada potpuno naučio, ali sam plesao valcer u ringu kao Muhamed Ali, samo zahvaljujući tome što sam kao klinac vozio bicikl (mislim da sam bio najmlađi registrovani biciklista u staroj Jugi). Sve je to bio hir nekih mojih mladalačkih opsesija, ali me ništa nije moglo odvući od olovke.

Pripadao si grupi crtača „Beogradski krug 2“ krajem 70-ih. Šta je to zaista bilo, koliko je to trajalo i šta je to tebi značilo?
Značilo je mnogo. Čak je možda pradstavljalo i prekretnicu mog života. Uz Bojana Đukića, koji je bio začetnik ideje o formiranju „Beogradskog kruga 2“, Zdravka Zupana i Askania Popovića, biti jedan od osnivača grupe, za mene je bila velika čast. Naš sastanak svakog petka u hotelu „Mažestik“ je za mene značio skoro sve, a ponajviše druženje i izmenu iskustava sa ljudima koji su kao i ja voleli strip. Kasnije se grupa povećavala. Bio je tu i Raca Petrović, pristigle su našte kasnije legende Pahek, Gera Milošević, Zoran Kovačević, Dragan Lazarević... ali pristizali su i oni koji su kasnije rasturili „Krug 2“.

Crtao si u početku realističkom (Neretljanski gusar, Orion), grotesknom (Vasa Trasa, Radiša) i polurealističkom stilizacijom (Dekameron). Koliko je teško menjati stilove crtanja?
Meni to nije bilo naročito teško.Važno je bilo znati dobro crtati, a da ti to ne predstavlja napor (jer bi onda izostalo kreativno uživanje), a tu mi je mnogo pomogao rad na Orionu. Napravio sam pet epizoda Oriona i dve epizode Leptira za „Ježevo“ izdanje Kondor. Mesečno sam radio 128 realističkih tabli. Nisam imao vremana da ispravim ni jednu jedinu crtu, izbrisati olovku posle tuširanja, a istovremeno sam pisao i scenarije za moje priče. To me je naučilo da brzo razmišljam i brzo postavljam kadar. Moje olovke ne liče na olovke drugih crtača. Već druga obrada olovke je 80% završenog posla. Ostalih 20% radim kao korekciju prilikom tuširanja. Zato sam u stanju da recimo finilnu olovku za ceo album za Lizet postavim za 15 do 20 dana.

Slika

Radio si licencne stripove u 80-im. Kako je to bilo?
Na nagovor Zdravka Zupana (uz neke zavidne i ljutite poglede) ušao sam u grupu koja je već uveliko za „Vjesnik“ radila na produkciji stripa Tom i Džeri. Bilo mi je neprijatno jer sam mislio da nekom oduzimam hleb, ali se pokazalo da je posla bilo i previše. Ubrzo sam pored 15 tabli Toma i Džerija mesečno, crtao i 10 tabli Bila i Bula za isto izdanje. Sam sam pisao scenario za svoje priče. Bilo je to dobro vreme i dobre pare.

Koliko ti je značila popularnost tvojih dečijih stripova Danijel i Marko i Družina kliker sa kraja 80-ih godina?
Strip Daniel i Marko za koji su inspiracija bili moji sinovi, nije doživeo toliku popularnost kao Družina Kliker u Politikinom Zabavniku, jer je Kekec tada napravio stratešku grešku. Smanjio je format i uglavnom se opredelio za distribuciju magazina po školama umesto na kiosku. List koji je do tada bio velika konkurencija Zabavniku izgubio je bitku za tržiste. I nikad se posle nije oporavio.

Kako je zaista bilo raditi u Grčkoj sedamnaest godina (1994 - 2011)?
Grčka je divna, prijateljska zemlja za nas Srbe. Kada mi je 1993. godine bilo ponuđeno da radim u „Mamut komiks-u“ iz Atine, malom izdavaču koji je izdavao strip albume Uderza, Morisa i Huga Prata, oberučke sam prihvatio jer je Srbija tada bila pod najtežim i političkim i ekonomskim embargom. Kada je Klinton dolazio u Grčku da je ubedi da se mane Srba jer su oni varvari i divljaci od Elefterotipije sam dobio ponudu da napravim karikaturu za naslovnu stranu Nedeljne Elefterotipije. Kada je naslovna izašla na kioske sve je eksplodiralo. Američka novinska agencija „Asošiejtid Pres“, šalje karikatutu u svet, ne znajući da sam ja Srbin. Kicos Tegopulos (vlasnik Elefterotipije) mi je ponudi posao u novinama za stalnu platu.
Problem je počeo kada je Grčka počela galopirati ka bankrotu. Nije bilo posla. Tako sam jedne subote, 2011. godine, sa trga Karaiskaki, seo sa suprugom u autobus i krenuo za Beograd, da pokušam treći put ’život od nule’. Sutradan ujutru sam se grlio sa sinovima a isto popodne završio na Urgentnom centru zbog bolova u stomaku. U ponedeljak sam bio u komi, jer sam od pucanja čira na želucu dobio tešku sepsu. Davali su mi samo 1% šanse da preživim. Posle 27 dana u komi, probudio sam se, sasvim dezorijentisan. Izvuklo me je to što sam u životu samo jednom imao grip pa su antibiotici delovali kao bomba. I danas se krste kada me vide tamo. „Preživeo deka!“, kažu, krsteći se. Ali desilo se i nešto dobro u celoj toj ujdurmi. Ja, koji sam do tada pušio četiri pakle Karelije dnevno, probudivši se iz kome, osećao sam se kao da nikada u životu nisam pušio. Naravoučenije: ako hoćeš da prestaneš da pušiš... komiraj se. Ja sam, ionako, popušio svoje.

Da li još uvek radiš?
Sada sam, kao pripadnik najugroženije grupe na Korona virus u kućnoj izolaciji, ali ne lenčarim. Pored rada za agenciju za radno posredovanje na Web-u, završavam dva albuma i počinjem treći. Za Družinu Kliker sam docrtao i obojio 13 novih strana stripa da bih kompletirao album. Završio sam tuširanje i pripremio za kolorisanje moj najnoviji strip Uličarka Lizet. Radeći na njenom albumu uživao sam kao kada sam radio Dekamerona. I na kraju, juče sam počeo da tuširam album Aligator Ale, mog najomiljenijeg junaka sa kojim sam i počeo karijeru strip autora. Olovku za njega sam pripremio još prošle godine.

Slika

Kakva je bila saradnja sa urednicima sa kojima si objavljivao?
Nisam mnogo komunicirao sa urednicima izdanja gde sam objavljivao svoje stripove i karikature. Najviše sam bio u kontaktu sa Žikom Atanackovićem iz „Dečjih novina“ i Radetom Ivanovićem iz „Ježa“. Doduše, neke moje bivše kolege su, postavši urednici, izgubili moje telefonske brojeve. Valjda me zbog toga tako malo znaju u Srbiji. I za kraj ovog pitanja da napomenem i jedinog prijatelja kojeg sam imao među urednicima, Veljka Krulčića. Tog tihog, skromnog i dobronamernog prijatelja iz Zagreba nikada nisam doživljavao kao urednika, već kao istinskog prijatelja. Neki dan smo razmenili poruke. Dobro je, živ i zdrav i pun energije. Kaže da bi radije upoznao moju Lizet nego Koronu, koja i njemu i meni kuca na vrata, ali ja ipak ne otvaram vrata kad neko kuca.

Koliko si poznavao i drugovao sa drugim kolegama (crtačima, scenaristima, koloristima, upisivačima slova, itd)?
Dok je postojao onaj pravi „Beogradski krug 2“, družili smo se svi i svi smo bili isti. Bio je to onaj pravi, kreativni brifing u hotelu „Mažestik“ svakog petka. Sa svim svojim kolegama sam, bar tako mislim, u korektnim odnosima. Što se tiče saradnika, bio sam u direktnom kontaktu sa Vladom Nedanoskim zbog Neretljanskog gusara i prvog albuma Oriona, sa starijim sinom Danielom sam sarađivao na Balko from NewOrderLand i Babis-u i u još nekoliko manjih projekata. Još uvek sarađujem sa njim. Ostale scenariste nikada u životu nisam ni sreo ni video - Cimperlića, Jelenu Radovanović, Magdu Vuzurović i Ljiljanu Smiljanić. Većinom sam sam pisao scenarija za svoje stripove. Koloriste i upisivače iz praktičnih razloga nikada nisam upoznao jer sam i taj posao uglavnom radio sam.

Poznato je da voliš da se šališ i da imaš odličan smisao za humor. Koliko ti je to pomagalo ili odmagalo u životu?
Mislim da mi je Grčka jako pomogla da se otvorim i... otkačim. Meni je najlepše doba dana jutro kad sunce počinje da izlazi. Tada bih procvrkutao kao vrabac. Kao slavuj više ne mogu da cvrkućem (a snimao sam ploče), jer su mi zbog intubacije, kad mi je pukao čir, oštetili glasne žice, pa sada više škripim nego što govorim. Verovatno ću da tužim doktore, jer su mi uništili sredstvo za rad, ali izgleda da sam otpevao svoje. Ono što me čini srećnim i što me je stimulisalo da istrajem je to što radim najlepši posao na svetu a to je... naterati ljude na osmeh i usrećiti ih. Tu moju odluku da se bavim i stripom i karikaturom neki put dovedem u pitanje kad zavučem ruku u džep i napipam rupu.

Da li ima nešto što bi još uvek želeo da uradiš, u crtanju i u životu?
Želim samo da me služi mozak, oči i ruka još dugo, jer još uvek uživam da crtam i kreiram. Izgleda da za mene ne postoji starosna granica jer sada, u svojoj 72-oj godini, radim više nego ikada.

Da li imaš neke savete za mlade ljude koji žele da se bave crtanjem?
Pošto sam sa razlogom napustio filozofske studije jer nisam voleo mnogo da filozofiram, samo ću mladima ostaviti jednu rečenicu: „Volite ovaj posao kao što sam ga ja voleo! Bićete srećni, videćete!“

(Žika Tamburić)
Uporabniški avatar
ninel
Prispevkov: 6346
Pridružen: 19.04.2006 19:14:19
Kraj: Beograd

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a ninel »

Stripovski rasizem v Srbiji.

Rasizam, Srbija i Dedvud Dik:
Izdavačka kuća Veseli četvrtak na udaru zbog
stripa o crnom kauboju i izjava protiv rasizma


https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija- ... iGLsgKHVI0

"Evo objavili su strip o crncima, šta je sledeće - strip o pederima,
strip o lezbejkama, strip o transvestitima, strip o pedofilima."
Uporabniški avatar
ninel
Prispevkov: 6346
Pridružen: 19.04.2006 19:14:19
Kraj: Beograd

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a ninel »

Nicolas Mahler:
"Stripu se ni treba prilizovati visoki kulturi, saj je sam po sebi dovolj močan"

https://www.rtvslo.si/kultura/knjige/st ... can/534404

"Čeprav se stripu očita lahkotnost, zahteva ta po avtorjevem mnenju pogosto več napora, saj se v njem prepleta večji nabor stvari,
ki jih je treba povezati. "Branje stripa je delo, ni zabavno kratkočasje," razmišlja stripar. V knjigo se je pogosto zlahka poglobiti,
strip pa je tista nišna umetnosti, ki zahteva ljubezen do knjižne forme in same podobe.

Bistvene so barve, umetnost, vpeljava figur, ne pa samo dogajanje, je še prepričan. Zato morajo biti okvirji pregledni, podoba pa
ne sme biti preobremenjena. Tako kot kvalitetna knjiga ne potrebuje veliko strani, tudi strip ne prenatrpanosti, ampak je njegova
vrednost prej v jasnosti in prečiščenosti, je Mahlerjev kredo.

Najbolj silovita je tista stripovska podoba, ki je slečena vsega odvečnega in osredotočena na zgovorno drobceno figuro, ki tudi brez
obrazne mimike izrazi celo paleto razpoloženj. Tudi, ko je takšna figura na listu, v stripovskem okvirju povsem sama, brez prave
umeščenosti v prostor in čas, ponudi vizualno poslastico, ki je kljub nenarativnosti narisanega prizora lahko raztegnjena čez celotno
stran."
BuDi
STRIPOHOLIK
Prispevkov: 7037
Pridružen: 21.01.2005 19:19:44
Kraj: 1000 Ljubljana

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a BuDi »

Kakšna razlika v poročanju če pride en "urbani" Avstrijec v Ljubljano ali pa "kičasti mainstream stari prdec" iz Španije v Celje
Zadnjič spremenil BuDi, dne 27.08.2020 12:08:32, skupaj popravljeno 1 krat.
Sve što znam o životu…odabrao je Đelo Hadžiselimović.
Registriraj.si domeno.
Uporabniški avatar
ninel
Prispevkov: 6346
Pridružen: 19.04.2006 19:14:19
Kraj: Beograd

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a ninel »

Kdo je pa tako poročal o Fontu?
BuDi
STRIPOHOLIK
Prispevkov: 7037
Pridružen: 21.01.2005 19:19:44
Kraj: 1000 Ljubljana

Re: O stripih v naših medijih....

Odgovor Napisal/-a BuDi »

ninel napisal/-a: 27.08.2020 12:04:41 Kdo je pa tako poročal o Fontu?
V bistvu nihče sploh ni poročal. Mahler pa skače iz vsake strani. Od uradne strani mesta Ljubljana / Mojaobcina / Ljubljana mesto kulture 2025 / do intervjuja v na RTV ...

In nekateri mislijo, da lahko shajajo brez promocijskih aktivnosti in "minglanja s pomembnimi drugimi".
Sve što znam o životu…odabrao je Đelo Hadžiselimović.
Registriraj.si domeno.
Odgovori